Ne da se Čika Boća. U poznim godinama je počeo objavljivati svoje literarne solo radove doživljavajući novu renesansu odavno prohujale mladosti. Svjestan je na koji način se može pristojno adaptirati i reći na svoj specifično satiričan način mnogo toga pametnog a da ne ispadne neki pretenciozan pametnjaković poput onih starih baba prduša što natucaju svoj pogled na stvarnost s kojom blage veze nemaju iz rakursa svoje davno otpuhale mladosti.

Stihovi 'dodajte mi gusle javorove da svom jadu ventile pročistim' urezali su se u pamćenje iz skraćene lirske varijante u njegovoj prvoj zbirci poezije, abnormalno šašavoj "Višak strasti i manjak higijene" objavljene za Bratstvo duša, u ljeto 2014. Ujesen iste godine je sasvim nenadano istrčao na pozornicu kao predizvođač Tehno Muda (čini mi se u Beogradu), negdje je iskopao gusle koje nikad nije svirao i odvalio zajebanciju za krepat od smijeha (uostalom njegovi ekstremni punk bendovi Mulj i Rasprljeni Jelen se nikad ne pripremaju za svirke), a ova njegova nova poetska knjižica je sadržajni nastavak 'pročišćenja ventila od jada na guslama javorovim' s podulje ispisanim probitnim pamfletom što je imao 6 pjesama o propagiranju zdrave prehrane. Ovdje se svojski potrudio ispisati znatno dulji, tzv. extended mix sa široko razvezanom fabulom pretvorivši se u stihoklepca - guslara privrženog klasičnom slogovnom desetercu po jednom stihu. S epskim nabojem Mažuranića, Njegoša, Vuka Karađorđevića i Prešerna (a i Homera, naravski) nanizao je čak 20 pjevanja s prosjekom od oko 30-tak stihova (najdulje XIX pjevanje ih ima čak 66) beskompromisno se busajući u neutažive ljudske strasti pred punom trpezom.

Osnovna, a i repetirajuća figura krutih i nezdravih navika - mesnati i svježi čvarci, snovi mozaika od švargle iliti prezvuršta, friški roštilj, mesne đakonije, srpska sarma, pasulj s rebarcima, kiseli kupus s alevom paprikom, tegla ljutih feferona, bijelo brašno, presoljeni lebac, razna tijesta vatrom sagorena, bijeli šećer, sir, crno vino, pjenušavo pivo, gromovača za aperitiv i ini, kako ih naziva 'bojevi otrovi' za prežderane svinje, dvonožne nakaze trome od sala s oteklim zglobovima, zakrčenim kapilarama i 2-3 infarkta podrugljivo i s pozitivnim namjerama prepleteni su u ovoj duhovitoj i etički moralnoj hajci na svjesne gastronomske nagone i instinkte. 'Netko jede da bi preživeo, netko živi da bi se preždero' iliti suočavanje s istinom kakvu Boća prikazuje povlači za sobom i onu stalno zavaravajuću opće prihvaćenu društvenu činjenicu da je s dupke krcatim i prekrcanim stomakom uvijek bolje razmišljati pa makar se i postala 'živa salamura' od čovjeka nego li gladan i neuhranjen intelektualac.

'Šta se ono niz ulicu valja
Dal je bačva, dal je ljudsko biće?
Il se meni slabovidnom čini
Možda jeste čabar bez udova
Naprežem se i sebe sokolim
Da prepoznam zagonetno čudo
Što tambura moju radoznalost...

...zar si zato rođen nesvesni nakote' (pjevanje XIX)

U mnogobrojnim paralelama Boća ne samo da ismijava tu neutaživu ljudsku fikciju za slasnom, začinjenom i kancerogenom hranom bez obzira što ona bila domaćeg ruralnog porijekla, ne govori o nikakvoj umjerenosti, već o izbjegavanju pod svaku cijenu gromke zvuke, slike i arome najjednostavnije, a inače vrlo fine i ukusne seljačke hrane. Žustro poziva na opoziciju protiv nutricionističkog incesta suvremenog doba kada smo zatrpani svakojakim zbunjujućim teorijama i dijetama da više uopće ne znamo kome vjerovati i koga slušati kad se govori o nekakvoj pravilnoj prehrani: 'kad ustanem na noge lagane i protrljam draljave okaljke tad razmislim o ljudskom opstanku slušajući zvuke wc školjke' (pjevanje III) ili 'moram da uzmem tri dobra fiksa od povrtnih sirovih miksa'. A toga se malo tko uopće sjeti. Svima je draže maznuti mastan sendvič, hamburger, burek i slasno pecivo nego li jabuku i neko sezonsko povrće.

Treba slušati Boću, pročitati knjižicu grickajući mrkvu, pijuckati ruski kvas, a za ručak uzeti samo boršč ili prežganu juhu-hu uz komad hleba nesoljenog ili još bolje, pogače. Da vidiš kako će zdravlje nacije krenuti u pravom smjeru osvještenja, a veliki trgovački lanci odreda propadati. A da li će baš biti tako, to Boću ne zanima. On je svoje rekao. Avangardist je prehrambene ekonomije. Mogao bi zajebati cijeli industrijski sustav i baciti ga na koljena. Eh, to bi bilo zanimljivo za vidjeti da mesna industrija, žitni kombinati, pekare, proizvođači čipsa, slatkiša, destilacije, vinarije i pivovare vape u očajnoj potrebi za tržištem naglašavajući 'ekološki ispitan proizvod po jeftinoj i pristupačnoj cijeni'. Boća je pokrenuo osvještenu lavinu na ironičan i groteskno satiričan način. Trebalo bi ga čuti i uz pratnju gusli. Možda bi se netko vratio iz ovog izobilja u daleko zdraviju epohu kad su žganci (pura) bili doručak, ručak i večera, a meso na stolu samo za poneki blagdan.

horvi // 27/11/2015