Ljubavna poezija ne mora nužno biti strasna i emotivno pozitivna ili, pak kontra, teška, mučna, beznadežno pesimistička, negativna. Ili da recimo kroz melodramatiku primarnim avanturizmom okonča onako kako bi akteri (a i čitatelji) voljeli, zna se, s hepiendom u krevetu, nekim susretom, večerom, izlaskom ili barem zagrljajem ili poljupcem. Te značajke se ne mijenjaju upravo u skladu s ljudskom naravi, oduvijek su iste i trajno aktualne premda se postmodernistički prekrojavaju, doživljavaju dekonstrukcije u novim oblicima, iako bi više pristajao izraz destrukcije zavisno o trendovima društvenog svjetonazora. Ljubav se obilježava na različite načine, ona se živi, stvara, dobiva i daje, trpi, živi se sretno ili nesretno, no Nina Varga je upriličava u svojoj kratkoj zbirci poezije sasvim drugačije. Njeno raspoloženje je 'ravna crta', prosjek ravnodušnosti između dvije krajnosti u kojima se može letjeti i srljati, ona ljubav opisuje kao svojevrsno bojno polje gdje treba igrati taktički odmjereno s balansom u kojoj je spleen, ali ne i melankolija ili apatija osnovna karakteristika.
Njene pjesme nisu niti sretne niti nesretne, one imaju iskricu jednog trenutka zadovoljstva u prohjevima ogromnih želja koje se rijetko dešavaju, kratko traju i isčezavaju ostavljajući trag na razmatranje kao fragment za plodno poetsko tlo, ono kad se vitalne odluke donose bistrom glavom premda emocije pritišću, stomak ždere samog sebe, zubi škrguću, a sam đavo ti se ceri direktno u facu. Štoviše, njeni nagli preokreti slobodnih stihova i neformatiranih obrazaca u hipu iz oduševljenja iskoče u mržnju, zavist, zlobu i obratno. I osvetnički i sadistički i sentimentalno i ležerno kontekstualiziraju životni dnevnik općenite ljubavne zbrke u kojoj je bilo svačega. Evo, ne mogu da odolim kako upravo ti detalji prizivaju stare bolne rane PJ Harvey na emotivnom teritoriju, a neke od ovih 29 pjesama su i uglazbljene od strane petorice kantautora - Zvonimira Varge, Grofa Kanizsaija, Aleksander Cepuša, Saše Zoriča - Čombeta (Kodagain), te dueta Hrc - Zdena Franjić.
horvi // 21/03/2016