Po naslovu, omotu, a i skulirano mirnoj faci Milana Jankovića s akustičnom gitarom dalo bi se zaključiti da je ovo neka sentimentalna knjižica možda s nekom patetičnom ili romantičnom poezijom. Ali ako se malo bolje promotri jedan bitan detalj - njegova tamna majica s likovima grupe T.N.T. iz čuvenog stripa Alan Ford, može sugerirati na nešto daleko drugačije. I neočekivano.

Ok. Počne se čitati poezija u rimama. Po 3-4 kitice u pjesmi. Ima i nekih duljih, nekih ispisanih samo u jednoj kitici, no Milan se strogo drži pravila paralelnosti svake druge rime. Školski šablonski. Skoro hip-hoperski. Nema slobodnih stihova i improvizacija. Na to ispočetka niti ne obazirete pažnju nazirući zanimljiv humor kroz samoironiju sagledanu iz prizme nadrealnosti, zgodnih fikcija s literarnom slobodom, a potom i soc-realizma ex-Yu i današnje Srbije, odnosno našeg cjelokupnog regiona. Sve je tu skladno odmjereno prikazujući komičnost crnog humora. I već vas skoro autor navede kako će se poput stripa Alan Ford pozabaviti općom lošom društvenom klimom Balkana budući da mu ne nedostaje niti inspiracije, niti iskustva proživljenog stanja one stare Jugoslavije (rođen je 1961. u Požarevcu), a bome niti satirične društvene kritike pune ironije i sarkazma. Da će razvezati humoreske i aforizme o kozmodiksu, kvisku, Boško Buhi, kojekakvim lamentacijama 'šta bi bilo da sam bio većnik na dva-tri AVNOJ-a', no već nakon 5-6 sasvim zgodnih satira, svu ostalu radnju fokusira u individualni prostor spavaće sobe, bračnih nesklada, ljubavnih jada iz vlastitih gaća i neutažive žeđi za strasnim seksom kojeg većinom uprizoruje kroz latentne mačoidne perverzije. U njima su žene najčešće kurve i promiskuitetne osobe sa sniženim kvocijentom inteligencije naglašavajući tipičan muški šovinistički stav: 'ne znam, srce, zašto misliš da sam hulja ako te moj đogat međ' nogama žulja' ("Nedoumica"), 'uzmi sve što ti život pruža, danas je kara sutra uvela ruža' ("Varijacije na narodnu pesmu"), 'tegle s senfom i ženske su isto, Oče - malo, malo pa u njih viršle umoče' ("Prefinjen zaključak uperen direktno Bogu Gospodinu") i tako dalje... Neki stihovi frustriranom zajebancijom podsjete na Morrisseya iz vremena The Smiths, štosevi su vrlo slični na takve teme ostavljajući katkad dovoljno prostora za neko inteligentnije rezoniranje, no Milan ga neprekidno šiba iz pjesme u pjesmu u sve veću, uglavnom pornografsku hardcore poeziju uljuljkavajući čitatelja u dosadu sličnoj onoj kada čitate otrcane grafite iz javnih WC-a. Sve su to vrlo slični potezi na razini frustriranog srednjoškolca koji je ponešto uključio i vlastitih klikera smogavši sve te aforizme koliko-toliko prikupiti u okvir underground poetike koja se tek pukom slučajnošću razlikuje od turbo-folka čvrstom i direktnom akcijom akcentirajući seks, žensko međunožje i osobni kult vlastitog spolovila koje se doima epicentrom Milanovog svemira.

I kad se već pomisli da će ova zanimljivo zapoćeta zbirka poezije završiti u potpunom besmislu prepucavanja seksualnim disfunkcija i omalovažavanja ljepšeg spola prikazanog uglavnom kao kokoši bez mozga, odjednom se pojavi neočekivani biser, pjesma koja je tko zna kakvim slučajom autorove inspiracije zalutala van bilo kakvog konceptualnog smisla u ovaj prekiseli i presoljeni sataraš nešto bolje osmišljenijih porno grafita od onih što ih nailazimo po zasranim klozetima, putničkim vagonima, sjedištima autobusa, tramvaja, zidovima haustora i garaža, po vratima napuštenih kuća i zgrada, te sličnim destinacijama.

"Srpom i batom razbićemo atom":

'Glasajući za nas, braćo, među nama,
obezbedićete da vas sa visine
stalno zasipamo pečenim ševama!
Ups! Pridrž'te me, der, da ne ljosnem s bine!

Nebeskonarodnost - to je naša mera.
Ništa nam ne mogu šikana i pizma
okupljenim oko idejnog stožera
monarhističkog republikanizma.

Pa šta što stojimo svi pod jednom šljivom?
Otečestvoljubni smo i umni, pritom.
Milina će biti probazati njivom
kada ukrstimo pirevinu s žitom!

Neka se sprdače da smo zombi-kombi!
Javno obećavam: u trenutku datom
uzdrmaćemo svet poput mikro-bombi
čim srpom i batom razbijemo ATOM!'

Ovdje je Milan definitivno došao do svojeg 'orgazma' koji se naslućivao kroz svu tu priličnu perverznu šank i backstage poeziju naplavljenu inačicama riječi koje znače sve oko seksa. Tri četvrtine ove zbirke on neprestano okoliša izbacujući posljednje atome seksualne moći prije ulaska u klimakterij naglašavajući taj mačoidan faktor koji je ostao tamo negdje u tranzicijskim godinama, prisjeća se svih tih zgodnih cura kod kojih nije imao šanse i sad ih kao okorijeli mačak gleda s intelektualne razine upućujući im u najvećoj mjeri pogrde bez imalo poetike, a pogotovo romantike. No, ovdje se pozabavio crnohumornom alanfordovskom ironijom društvenog sistema potpuno percipirajući svijet mlohave države koja se nada čudu 'novog rođenja'. Postavlja se u ulogu kritičara-komentatora političke scene (a sva scena ex-Yu je nevjerojatno jednaka uključujući i Sloveniju), te je ismijao sve barabe na vlasti, čak i možda nakon smrti Josipa Broza Tita. Ovi stihovi nimalo bezrazložno asociraju na scene stripa Alan Ford "Udar" i "Ne glasajte za Notaxa" gdje su se Magnus & Bunker pozabavili ismijavanjem izbora za vođu države i zakulisnim igrama punim stupidnih obećanja bez imalo zdravog mozga. Prva radnja se dešava u Južnoj Americi, a druga u USA, no svodi se na vrlo slične paralele. Milan je to ukapirao svodeći sav ovaj balkanski mentalitet u neku suludu imaginaciju kako ćemo cijeli svijet razoriti nekim čudesnim potezima 'od prve' postati vladari celog sveta jednostavnom metodom sučeljavanjem ishodišta civilizacija koje su glupo postavljenim tezama izabranih vođa odlučila pokazati susjednom stadu tko je bolji čoban.

No, bez obzira na ovaj izuzetan pogodak (i još nekoliko njih s početka same zbirke), Milan se samo pozabavio dotjerivanjem perverznih grafita koje ne osobitim lukavstvom i domišljatošću plasira kao vlastiti autorski legitiman sadržaj. Kreativni poetski promašaj ili samo čvrsti hardcore stav? Da. I jedno i drugo. Ne može uzbuditi uz svu tu otkačenost i tek je možda zanimljiv iz aspekta sarkazma benda Brkovi koji se služe vrlo sličnom poetikom. Šteta. 7-8 odličnih pjesama, a ostalo sve je totalni trash.

horvi // 19/08/2014