Omotnica s licem vanzemaljca aludira na SF sadržaj albuma o kome bi se mogla razvezati čitava znanstvena, fizikalna, metafizička, religijska, psihološka, pa i horror priča i teorija. Tko smo i što smo u kozmosu? Ima li još života u njemu (ima, ima)? Tko nas posmatra 'odozgo'? Kakve nepoznate strukture sadrže planeti, sustavi i njihova suzvježđa itd...

Kroz 33 minute, Zoran Peternelj vodi svojom pričom, fikcijom i viđenjem putem 10 relativno kraćih instrumentala od cirka 3 i pol minute stvarajući ambijent svemirskih putešestvija i imaginacija. Koristeći prodorne driverske harmonije syntha, izbjegao je klopku monotonih elektronskih drone repeticija. Uostalom, njegova fabula nije statična, već veoma dinamična i dramatična kretajući se iz pozicije 'Starwatchera', zamišljenog aliena koji putuje svemirom. Telepatski, kroz okular teleskopa ili u nekom voyageru, nevidljivoj kozmičkoj kapsuli, nebitno je.

Bez ikakve potpore ritam-mašine, od uvodne "The next starwatcher" do sedme po redu "Universal touch", autor odmotava raskošni spektar organske psihodelije koja vodi priču od jedinke (bića) koja je kozmos sama sa sebe, preko zaleđenih zvijezda u vatri i nepoznatih molekularnih struktura sve do imaginarnog randevua s tim nesagledivim prostranstvima. Tek u osmoj "Milky way talking" koristi prateće elektronske činele-vodilice stvarajući idealan uvodnik za chill-out sanjarenje, međutim očekivani plesni slow-down tempo ne pristiže niti u predposljednjoj temi "This is what we are" koja je prilično jezovita sa potisnutim horror zvucima disonantnog post/electro-industriala a'la Coil ili Lustmord. 'Outro' "Recognition" iznosi svega nepunu minutu blagog ambijentalnog harsha s pozadinskom kratkom piano melodijom dajući do znanja da 'tamo negdje' također postoji život.

Ovo je uzbudljiv album za ljubitelje ovakvih ezoteričnih tema, a manjak klasične plesne ritmike nikako ne narušava kompletan dojam dinamike. Aranžmanski rad je također vrlo dobro usklađen, te kao što se može 'kroz retke' naslutiti nema onih suhoparnih repeticija. Jedino je nekako nejasno čemu je svoj prvi rad "Dreams" potpisao kao Audiotect. Mogao bi stvoriti pogrešnu sliku da se radi o nekom drugom autoru. Nepotrebno je.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/02/2013