Kako moram utažiti godišnju želju od 2-3 albuma i giga iz post rock ladice, tako me veselilo da su Caspian konačno objavili album i bili najavljeni za ljubljansku Šišku. Na žalost ne i kod nas. Jer, njihov nastup u
Attacku ostao mi je u sjećanju kao jedan od naj gigova iz sfere post rocka ikad.
Odlazak u Šišku se ipak izjalovio, ali je ostao album, nazvan jednostavno "Caspian". Šest godina nakon albuma On Circles, i nakon više od dvadeset godina djelovanja Caspian su s nama podijelili skoro pa savršeni album instrumentalnih kompozicija koje istodobno mogu biti nježne i melankolične, monumentalne i razorne.
Album otvara neobično kratka Hiraeth s nježim gitarskim dionicama, i slaganjem melodijskih slojeva i atmosferom u skladu sa naslovom. To je velška riječ koja označava melankoličnu čežnju za domom ili nečim čemu se više ne možemo vratiti.
Far Country donosi klasičnu post rock dinamiku, a ako samo zamislite možete si predočiti velške ili bilo kakve druge pejsaže, jer njihova muzika oduvijek je mogla stvoriti atmosferu poistovjećivanja s naslovima.
Središnji trenutak albuma, Remain, devetominutna je pjesma, koja sažeto daje sve što su nam Caspiani htjeli ispričati, a to ne mogu izraziti tekstom, već muzikom. Moglo bi se reći da je to i najbolji trenutak albuma, no nakon toga slijede još tri pjesme, koje svaka za sebe daju jedno značenje ovome albumu te nas na taj način upoznavaju sa trenutnom Caspian situacijom.
Najveći minus zapravo ovog albuma je njegovo trajanje. Iako sam inače zagovornik kraćih vremena trajanja albuma, negdje do klasičnih 45 minuta, ovdje je takva minutaža problem. Naime, imam osjećaj da se post-rockeri ne stignu izraziti u toj formi i ostaju malo nedorečeni. Tako je i ovdje, jer album traje nešto ispod 40 minuta, dok su većinom svi njihovi dosadašnji bili oko sat vremena. No, to je najmanja stvar koja nas može brinuti. Stvimo album ispočetka i opet odemo na jedno predivno putovanje.
ocjena albuma [1-10]: 9
pedja // 19/11/2026