U izdanju splitske Udruge za promicanje Eksperimentalne Umjetnosti DADAnti i financijsku potporu Grada Splita tijekom ljeta 2016. objavljena je treća zbirka poezije ovog duhovitog purgera s boravištem u Lovranu. Logično se nastavlja na njegov multidisciplinirani rad (književnost + glazba) koji se odražava kroz istraživanje kojekakvih zakutaka ljudske psihe, ponašanja, emocija, aktualnih događaja i najrazličitijih navigacija u njima.

Prethodna mu zbirka "Omlet od odabranih osmjeha" bila je strašna poetska satira koja je redom pomahnitala abeceda pjesama na sva početna slova od A do Ž. Znam da je niste pročitali izuzev nekolicine, recimo desetak-petnaestak njegovih prijatelja, poznanika i ponekog ljubitelja uslovno rečeno alternativne poezije. Nema veze. Imati će veze jednog dana kada će mister Grozdić osvojiti srca možda neke druge publike jer ima talent za mnogo šire diskurze od običnog vica na prostoprošireni način. Ovdje se on u svojoj trećoj zbirci poezije fiksira na vrlo sličnu temu s preciziranim detaljima. Ne bih volio da citiram odličnu recenziju izdavača koju potpisuje Željko Barišić, ali moram se poslužiti za predočenje konteksta cijele zbirke jednom njegovom izjavom - 'puno je tih detalja koje Grozdić opaža i minuciozno ih bilježi, te dobijamo jednu uvjerljivu pjesničku partituru koju skoro da pod prstima možemo osjetiti'. Zvonimir, Zvonkec, Zvonkina ili kako ga god nazvali, šegači se s ljudskom glupošću kao što jako lijepo kaže u pjesmi "Patuljci" - 'uvijek se nađu zločesti patuljci koji će svoje bjanko živote popuniti našima', odnosno, bavi se 'davno napravljenom inventurom u trgovini uspomena mirnog života pjesnika u malome mjestu gdje uzdah provincije dodiruje nebo šireći pjesmu o starim običajima'.

Tehnički gledano, zbirka je raspoređena u dva dijela ("Antipod" i "Nuspojave") s nekih 60-tak dostatno dugačkih pjesama koje dosežu i do 50-ak stihova, te s desetak ilustracija od kojih neke potpisuje fenomen našeg doba kome će se tek trebati posvetiti pažnja, Igor Lasić, autor one meni čuvene knjige "Trešnjevačka saga", najboljeg literarnog izdanja kojeg sam pročitao u 2016. godini. Javio mi osobno Grozdić da je gospon Lasica, odnosno Igor Lasić preminuo od raka sredinom 2016. i da vjerojatno nije niti bio svjestan da netko pozitivno piše i razmišlja o njegovoj knjizi. Moje iskreno saučešće čovjeku koji je godinama živio negdje vrlo blizu mene na Trešnjevki, a možda smo se i viđavali, a da pojma nismo imali koliko smo blisko povezani... Da nastavim o Grozdiću, sve su to mini-priče u poeziji, mahom u slobodnom stihu, a govore o njegovom viđenju proživljenih događaja, kako u bivšem mu Zagrebu, tako i na Kvarneru; u oba slučaja su povezane s kurentnom stvarnošću, teškom socijalnom situacijom, slobodom gdje se izbjegavaju intimni i osjetljivi razgovori, transmisije patetike od koje mnogi bježe glavom bez obzira, maliganski nadahnutim čavrljanjima, raznolikim fiksacijama poput viceva, Kunderovskih dramaturgija, otetoj kontroli ljudskog razuma u kome se čuje da neki novi rat dolazi... Spretan je u tome što se nadebelo potrudio, kako kaže stara poslovica 'da od polupanih jaja umije napraviti kajganu, a ljuske izvući na sasvim drugi kraj posude'. Dobro, to sam sad izmislio, posuda uopće nije dio te poslovice, ali je vrlo bitna za "Nuspojave" koje se ne bave nutricionizmom, da ne bi netko krivo pomislio, ha-ha-ha. Osim što su mu društvena zbilja, poneki segment političke situacije, ljudski međuodnosi i općenita neuroza angažirani punkerski leksik o mnoštvo problema, a da budem jasniji, Grozdić je htio-ne htio, pravi prgavi punker sa sofisticiranim 'art' maslom, vrlo lijepo dočarava što je ženska sujeta u stanju prouzročiti što on vrlo lukavo pretvara u smijeh jer ima dara od različitih emotivnih tragedija konvertirati komediju posvećenu slabostima, manama, felerima, taštini i nedostacima.

Naravno, radi se o duhovitoj poetskoj satiri gdje se lukavo šara po obje strane - onoj slabijoj i onoj nadmoćnijoj u kojoj vodeću ulogu uglavnom igra, ako ne suprotan spol, onda pak sugovornik, koji puta i više njih ili cjelokupno društvo. Grozdić u svemu tome ispada potlaćen, no nikome ne ostaje dužan: njegove primjedbe su kritičke analize opservirane većinom s te, nazovimo 'ponižene' pozicije u kojoj se vrlo dobro osjeća. Jer kada bi bio s druge strane, a da ne govorim o tome da postane opće prihvaćen kao književnik-poeta u krugovima istinskih znalaca materije, možda bi se i uobrazio poput mnogih, ne samo literata, već i raznih umjetnika na precijenjenu žalost pretencioznosti. "Nuspojave" mu jako dobro stoje i vrlo dobro govore o njemu kakav je po karakteru. Miran, dostojanstven i nimalo zajeban, ali uvijek spreman na adrenalin kada osjeti da nešto ne valja. U mirnom kontekstu neće eksplodirati, biti će 'dušica draga', ali ubodite ga s nečime, skočiti će da opaprči s leprom i kugom u metaforama kao što je, naizgled mirna pjesma "Krajolik".

"Krajolik"

'zaustaviti ću svoje misli
na trenutak
pa uz trpki okus jutra
založiti sunce na prozoru

prekrit ću se nevidljivim plaštom
super junaka
i u stripovima potražiti odgovore
iz djetinjstva

oči su mi spremnici boja
koje ravnodušno blijede
ponestaje mi plave
u to sam siguran

možda bi bilo najbolje
da se primirim
odrijemam u napuštenom
vučjem brlogu
spustim stabilizatore
i ukopam
jer oko mene
krajolik je
pjeskovit i suh
njime bi mogao nasipati
jednu od onih zapuštenih
psećih plaža'

Fenomenalno. Miljenko Jergović bi vjerojatno napisao bolju recenziju i pri tome dobio masnu lovu. Sve moje recenzije su đabalesku, moja čista volja upornog alternativca koji je u rangu sa žicarima pored dućana. Čak i u trenutku prekucavanja teksta kad se igrala rukometna utakmica Španjolska - Hrvatska na četvrtfinalu EP-ija, slušao sam je na radiju jer TV program ne pratim jako dugo s obzirom da sam televizor kao aparat izbacio iz života. Bravo hrvatska rukometna reprezentacija, ali bravo i Zvonimir Grozdić. Meni je vredniji i važniji od reprezentacije jer govori svojim leksikom o našim problemima. Nema titule, u umjetnosti ne postoji zlato, srebro, bronca, no sa svojim mnogim likovima koje je prikazao u ovoj zbirci zaslužuje pijedestal hrvatske alternativne poezije. Neću pretjerivati, pojam 'pseća plaža' za mene je najomiljeniji faktor mnogih rasprava jer je pas moj NAJBOLJI prijatelj. Kao i svi koji nisu u bilo kakvom komercijalnom sistemu, na prvom mjestu Depeche Mode i Marilyn Manson kao najveći seronje u povijesti lažova emocija jer se život svodi baš na to. Potenciranu potištenost osjećaja koju je jako lako proizvesti, a i proizvodi se bez imalo umjetničkih nagona. Grozdićeve 'nuspojave' su na mjestu, bilo da su ozbiljne ili komične, navlače emociju u srce i dušu čitatelja. Imaju reakciju i rekreaciju. Vrijede uloženog truda od sat vremena dubljenja u stihove.

horvi // 31/01/2017