U Tvornici kulture u Zagrebu, u ponedjeljak 13. travnja, Apparat još jednom je potvrdio zašto spada među najcjenjenija imena suvremene elektroničke scene. Koncert, održan u sklopu NO Jazz festivala, protekao je u znaku precizno odmjerene atmosfere, suptilne emotivnosti i zvučne raskoši.

Večer je započela točno na vrijeme, bez nepotrebnog odugovlačenja, čime je odmah postavljen profesionalan ton događaja. Apparat i prateći glazbenici ušli su nenametljivo, gotovo tiho, ali već s prvim taktovima bilo je jasno da publiku čeka pažljivo strukturirano glazbeno putovanje koje je trajalo nešto kraće od dva sata. Setlista večeri u Zagrebu oslanjala se na provjereni repertoar aktualne turneje, kombinirajući starije favorite i noviji materijal:

Glimmerine (LP5, 2019)
A Slow Collision (The Devil's Walk, 2011)
Dawan (LP5, 2019)
Ash / An Echo Skips a Name (LP5, 2019)
Hum of Maybe (Hum of Maybe, 2024)
Little Feet (The Devil's Walk, 2011)
Williamsburg (Walls, 2007)
Heroist (Walls, 2007)
Jam 9 (LP5, 2019)
Dark Anthem (The Devil's Walk, 2011)
Pieces Falling (LP5, 2019)
You Don't Know Me (Walls, 2007)
Laminar Flow (LP5, 2019)

Bis:
Caronte (LP5, 2019)
Black Water (The Devil's Walk, 2011)

Već od uvodnih pjesama publika je bila potpuno uvučena u Apparatov svijet - spoj minimalističkih beatova, ambijentalnih slojeva i emotivnog vokala Sasche Ringa. Negdje iza treće pjesme prvi se put obratio publici, pozdravio okupljene i, pomalo nesigurno, dobacio kako misli da do sada nisu svirali u Zagrebu - "ako se ne varam" - uz dodatak da se nada kako neće trebati proći još 20 godina do ponovnog susreta. Ako se ne varam nije nikad bio u Zagrebu ni sa matičnim bandom "Moderat".

Glazbeno gledano, Apparat se već godinama kreće u prostoru koji se često opisuje kao emotional cinematic immersive electronic music - svojevrsno soundtrack iskustvo. Iako kritika redovito ističe visoku razinu izvedbene kvalitete, ne smatra ga uvijek "mindblowing" u klasičnom koncertnom smislu, no upravo ta suzdržana estetika daje njegovim nastupima posebnu težinu. Kod Apparata stvari su fluidnije nego kod klasičnih bendova - postava se kroz godine mijenjala, ali okosnicu čine provjereni suradnici:

Sascha Ring - vokal, klavijature, synthovi
Christoph Hartmann - violina
Marten Ebsen - gitara, bas
Michael Zenker - bubnjevi
Sebastian Borkowski - truba Uz povremena proširenja postave, i u Zagrebu su na pozornici djelovali kao kompaktan, gotovo orkestralan kolektiv. Svjetlosni dizajn pratio je svaku nijansu zvuka, nenametljivo, ali efektno. Bubnjevi su davali organsku težinu, dok su synth linije i gitarski detalji stvarali slojevitu teksturu, uz značajnu ulogu puhača, posebno trombon. Isticali su se i gudači - violina, ali i nezaobilazno violončelo koje je cijelom zvuku davalo dodatnu emotivnu nijansu.

Atmosfera u dvorani bila je koncentrirana, ali topla - više kolektivno uranjanje u zvuk nego euforično skakanje.

Do kraja koncerta bilo je jasno da je riječ o još jednom uspješnom gostovanju u nizu koje organizira Mate Škugor. Publika je koncert nagradila dugim pljeskom, a osmijesi pri izlasku iz dvorane govorili su dovoljno.

U kontekstu diskografije, Apparat iza sebe ima niz ključnih albuma: Multifunktionsebene (2001), Duplex (2003), Walls (2007), The Devil's Walk (2011), Krieg und Frieden (2013), LP5 (2019) i Hum of Maybe (2024).

NO Jazz festival kroz godine je ugostio niz relevantnih izvođača eksperimentalne i improvizirane scene, poput sastava Fire!, australskog trija The Necks te projekta Roj Osa uz Rob Mazureka, potvrđujući svoju orijentaciju prema slobodnijim i žanrovski neopterećenim formama. Najavljeni za ovu godinu su "Caroline" - 9/5, PriMarius Craft Brewery, "Fat Freddy´s Drop" - 20/6 i "Autechre"- 30/9/2026, Tvornica kulture.

Osobno za mene, tijekom koncerta tri trenutka posebno su se izdvojila. Uz temu iz serije "Dark" gdje je bilo očekivano da će publika dobro reagirati, najviše su me dojmili "Hum of Maybe" i "You Don't Know Me" - pjesme koje bih bez problema mogla slušati na repeat. Poseban mention ide i za "Jam 9", koja je u produženoj, gotovo mini jam session verziji publiku od laganog gibanja dovela do potpune tišine, a zatim i do glasne, gotovo euforične reakcije na samom kraju.

Sve u svemu, koncert koji nije tražio spektakluk - nego pažnju i žedno uho. I dobio ju je.

nina kc // 14/04/2026