Prije nešto manje od dvije godine pojavila se knjiga "Zvučni zid" u kojoj su okupljeni autori dali svoju kratku priču vezanu uz glazbu. Pisali su uglavnom o poznatim bendovima koji su utjecali na neki dio njihovog života.

Nedavno je u izdanju Aquarius recordsa objavljenja knjiga slične tematike, ali ona je trebala predstaviti priče iz prodavaonica ploča. Priča je krenula već krajem prošle godine s natječajem za kratku priču na koji se prijavilo 155 autora. Stručni žiri je odabrao 12 priča koje će kasnije biti uvrštene u knjigu, a pozvano je i 11 autora da svojom pričom pridonesu ovoj knjizi. Knjiga je predstavljena nedavno na Međunarodni dan prodavaonica ploča (16.04.2011.).

Kako je natječaj bio javnog tipa među autorima našlo se i starih i mladih, i glazbenika i onih koji su dugi niz godina u glazbenom biznisu, a bome i onih kojima je glazba "samo" hobi.

Od 23 priče očekivao sam malo više osobnijih priča a malo manje fikcije ili "sajensfikcije". Dobio sam lako čitljivu mješavinu svega i svačega, a malo toga mi je ostalo u glavi nakon čitanja.

Knjigu otvara Siniša Bizović koji je u svojoj priči "Glazba ubija" otišao u daleku budućnost gdje se do vinila moglo doći samo ilegalnim kanalima, Marko Gregur ("Bleky je Chineli spržio cdove") ispričao je suvremenu priču o vezi ljubavi i glazbe, Zvonko Karanović ("Najbolji posao na svetu") povukao je paralelu s Hornbyevom knjigom "Hi-Fi - Dućan snova", Samuel Sacher (da, taj Sacher - op.a.) umjesto priče napisao je… pjesmu ":evo:", a hororac je u svojoj priči "Kao vožnja autom pored groblja" ispričao Mićo Duspara.

Što se tiče, stručnog žirija, oni su odabrali tri priče i nagradili ih. Prvu nagradu dobila je priča "Ena" Ivana Jozića, jedna ratna, prilično tužna priča. Drugu je nagradu s pričom o jednom danu u dućanu nazvanom "Kratki četvrtak" dobio Saša Pavković. "Nosač tuge" priča Željka Ljubića osvojila je treću nagradu, a ja je nisam razumio, no zato je tu bio stručni žiri.

Kao što sam rekao, očekivao sam malo više životnih priča s kojima bi se svakodnevni posjetioci prodavaonica ploča, kakvim se smatram, mogli lakše poistovjetiti, jer sjećam se kako smo nekad na putu iz škole svraćali do "Vame" i u uigranoj akciji jedan špreha tetu prodavačicu, jedan gleda dal netko dolazi, jedan… no to je već priča za sljedeću knjigu.

Format knjige je ono što će svakog ljubitelja vinila oduševiti... Još da je unutra ubačeno nešto tvrdo, plastično s rupom na sredini, ne nužno crno...

pedja // 03/05/2011

PS: Knjigu će čitati - Ivan Radoš...