Songkillers su krajem prošle godine izbacili još jedan best of album. Nakon kompilacije 14 (best of) (koja nosi isto toliko pjesama) iz 2004. godine, netko se dosjetio da bi grupa trebala deset godina kasnije trebala izdati još jedan glazbeni presjek svoje karijere. Ovaj put su najveće hitove podebljali, pa tako sad kompilacija dolazi na dva cd-a s ukupno tridesetpet pjesama. Na njoj se također nalazi i prošlogodišnji naslovni singl kompilacije, "Dio mene" u suradnji s Nikolom Marjanovićem.



Ono što je ovom kompilacijom dobro prezentirano je šarolik glazbeni stil kojim barata Željko Banić. To je najbolje vidljivo u dvije dijametralno suprotne kompozicije ("Sreća" i "Prerija") koje se igrom slučaja (ili ne?) na kompilaciji nižu jedna za drugom. S jedne strane, Bane je liričan i nježan s laganim gitarističkim međutonovima, dok je s druge žestok momak tvrdih funky rifova, koji nerijetko koristi ritam mašinu, elektroniku i loopove. Funky u svim svojim oblicima ponajviše je zaslužan i kao takav oblikovao je zvuk Songkilersa. Reggae ritmovi su također poprilično implementirani u kompilaciju, nešto sitno i bluesa, pa će se vjerujem naći za svakog ponešto.

Od gostiju na ovoj kompilaciji nalazimo i nekoliko pjesama u suradnji s Dinom ("Nadahnuće","Dr. Lake šetnje", "Egoist" i "Nema mene"). Od ostalih, važniji spomomena su Valerija ("Malo ljubavi", original i remix verzija), te Goran Bare ("Revolucija").

Ono što su Songkillers oduvijek imali je virtuoznost muzičara koji su svoje umijeće sjajno implementirali u Banetove pjesme i učinili ih radiofoničnima. Pritom nisu žrtvovali svoje znanje sviranja, a opet nisu silovali instrumente. Bane je kao pravi vođa grupe sve to znao dobro posložiti i grupa je vrlo brzo imala svoj prepoznatljiv zvuk. Svirački su u svojim najvitalnijim godinama bili jedan od najuigranijih kolektiva. Dovoljno je poslušati album koji zajednički potpisuju s nikad prežaljenim Dinom Dvornikom, legendarni Live in Munchen.

Prevrtivši kompilaciju i dalje nisam siguran koliko je ona pogođena. Dal' je razlog tome što se previše išlo u širinu, pa su se ovdje našle pjesme koje nemaju do kraja status hita, te se čini da su svoje mjesto izborile slučajnim odabirom. Neke druge kao da su tu zato jer su u njima prisutni gosti koji nešto znače. Kad se već kompilacija toliko proširila, možda bi bilo bolje da se reizdalo svih pet albuma grupe kao originalna kolekcija albuma u jednom box setu po uzoru na strane izdavače. Tad bi se dobio kompletan uvid u rad i progresiju grupe. Ovako ova kompilacija niti smrdi niti miriši.

ocjena albuma [1-10]: 6

jura // 07/04/2015