Zagrebački pop-rock sastav Lotus postoji već više od četiri godine. Ali je njegova postava tek s vremenom dobila sadašnji šesteročlani oblik. Tako danas Lotus tvore Filip Kozlica (vokal, akustična gitara), Bruno Milanović (bas), Maja Kosanović (vokal), Nikola Betica (električna gitara), Dino Zanetti (klavijature) i Marko Vucelja (bubnjevi). Nedavno su za izdavačku kuću Aquarius Records objavili svoj album prvijenac. Zove se također "Lotus" i sadrži deset pjesama.

Na samom početku albuma pozdravlja srdačna melodija nježne gitare. Koja širi ugodnu i opuštenu atmosferu. Kao da priprema slušatelja na ono što ga očekuje. A to je vrlo melodični i svježi pop-rock uradak. S lijepo sročenim, emotivnim tekstovima. Upriličenim s duplim vokalima Filipa i Maje. Prva skladba "Naš svijet", za koju je snimljen i video spot, upravo živi od svestranih i višeslojnih bubnjeva i udaraljki. Praćeni laganim tonovima gitare i klavijature. Kao i živahnom pratnjom akustične gitare. Ona odovodi u svijet zaljubljenih. U kojem tiha čežnja za udaljenom voljenom osobom polako ali sigurno osvaja sve dijelove duše i misli. I ništa više nije bitno, osim onih čarobnih trenutaka provedenih u dvoje. Skladba "Mirisom"obuhvaća u sebi impresivnu atmosferu i toplu aromu dinamičnih linija basa i bubnjeva. Tajanstvene i ležerne melodije klavijature se rasprostiru po skladbi. Slojevita nadogradnja melodijom akustične i električne gitare dodatno obogaćuje njen zvuk. U njoj se po prvi put nazire sva kvaliteta Majinog glasa, koji skupa s Filipovim govori o onim magičnim noćima i jutrima, ispunjenim mirisima ljubavi i provedenim u igri tijela, pogleda i dodira, u kojima dvoje postaju savršeno jedno. Ne. Tu nema nikakvog klišeja ili kiča. Sve je lijepo uskladbljeno. Sve se komponente izvrsno poklapaju. I tako tvore jedan osvježavajući bijeg od prepotentnog i površnog šunda koji nas svakodnevno okružuje. Iskrenost i autentničnost su jedne od odlika Lotusa. Bez sumnje. A najbolji dokaz za to je sljedeća skladba "Na pijesku". Vrlo izražajan i emotivan vokalni refren i ugodni, nešto brži tempo skladbe kao i nenametljiva funky gitara opisuje put dvije usamljene duše u bezimenom gradu, koje su se, na sreću, našle. Ona pita "koji su to zidovi, i tko ih gradi?". Koja je ta zla sila uvukla se u ovaj svijet i čini nam tako teško naći svoju drugu polovicu? Odakle potječe? Tko nad njom gospodari? Puno čvršći rock zvukovi dominiraju skladbom "Nestali". I otkrivaju drugu i iznenađujuće energičnu stranu Lotusa. S puno dramatičnijim gitarskim rifovima. Kao i izvrsnim društveno-kritičnim tekstom. U kojem se konstatira "da ovdje ide sve na gore". Ali ispričan iz jednog subjektivnog ugla. Pogledom običnog, mladog čovjeka, zabrinutog za svoju budućnost. Čija neobična prizemnost, direktnost i iskrenost naprosto ne ostavlja drugog izbora do poistovijetiti se s njim. Definitivno jedna od najboljih pjesama albuma. U klasičnom stilu balade je skladba "Sunce". Koja, po mojem ukusu, glazbeno previše odvlači na mainstream i komercijalu. Svi elementi potrebni da bi bilo koja hrvatska radio ili TV stanica emitirala ovu pjesmu u udarnom terminu su tu. Samo što pjesme takvog kova nemaju ovako osjećajan i lijepo sročen tekst. To je jedina razlika od ostalih songova koji plivaju u tim vodama.



Isti slučaj je i s nadovezujućom skladbom "Cijelim tijelom". Otpjevana u klasičnom vokalnom duetu, uz ritmičku pratnju akustične gitare i svečane melodije klavijature. Kao i za ovakvu vrstu balada neizostavnih bezidejnih ritmova bubnjeva i laganih soliranja električnom gitarom. I upravo ovakva vrsta skladbi otvara Pandorinu kutiju i dovodi u opasnost cijeli album predstaviti kao još jedan u nizu sladunjavih, u komercijalne svrhe spravitih pop-rock instant paketa. Ali zato iduća "Sudnji dan" spašava cijelu situaciju. Impresivna melodijska dinamičnost, odlično tempirana interakcija dvaju vokala, kao i izričito slikoviti tekst čine ju, po meni, jednom od najboljih na albumu. Ona stvara apokaliptični prizor sudnjeg dana, kraja. Sve gori i propada u ništavilo. I ljubav jednog para, kao zadnja iskra, zadnja svjetlost, koja još uvijek traje do samog konca vremena. "Odbrojavanje" je pola minute kratka igra riječima, koja se baš i nije morala naći na ovom albumu. U "Ovo nismo mi" skladbu vodi ritmični i harmonični ritam akustične gitare, te atmosferično psihodelična melodija klavijature. Ona govori o onom neobičnom ali žalosnom "fenomenu", koji se dešava u dugim vezama. Kada se dvoje ljudi jednostavno tijekom vremena duhovno raziđu. Postanu druge osobe, stranci, koji se više nemogu međusobno prepoznati. Svi koji su nažalost to iskusili, znat će o čemu je ovdje riječ. Mračnim ambijentom prožeta je zadnja skladba "Taoci". Kojom dominiraju duge gitarske solaže i melankolični tonovi klavijature. Praćeni dubokim udarcima bubnjeva. Ona se dotiče cijelog čovječanstva i opisuje nas kao "taocima slijepih putnika". Bili smo stavljeni pred svršen čin. Ali se nazire novi početak. Hoćemo li imati snage i hrabrosti zakoračiti u nepoznato?

Ne obraćajući pozornost na njegove dvije slabije pjesme u sredini, nameće se prosudba da je ovo jedan dobar album. Koji pokazuje da je Lotus unatoč na idejama iscrpljenom glazbenom žanru, našao svoj individualni put. U kojem se pokazuje kao jedan originalan bend, s prepoznatljivim stilom i stavom. Čemu pridonosi njegova vokalna šarolikost, vrlo subjektivni i autentični tekstovi, te pažljivo i virtuozno uskladbljene ugodne melodije. U kojima je jedino akusticna gitara mogla nešto više doći do svojeg izražaja. Ali ipak sve je to jako, jako lijepo.

z. marković // 19/09/2011