Promocija osmog albuma Mire Kadoića "High Spirit" 5. studenog 2020. u Centru za kulturu Novi Zagreb je odgođena do daljnjeg iz opravdanih razloga općeg lockdowna. Nažalost nije se razmatrala opcija live streaminga da se barem koliko-toliko zadovolji potražnja ljubitelja jazza što dovoljno govori o ionako ne baš bajnom statusu domaće jazz scene koju mahom predstavljaju iznimno talentirani, a i glazbeno obrazovani umjetnici. Miro Kadoić je u prvom valu Covida-19 taman nakon potresa u Zagrebu 22.III 2020. objavio niz video brojeva na youtube pod parolom 'keep the spirit high' što mu je postao zaštitini slogan i ideja za stvaranje novog albuma okupivši četiri vrsna glazbenika među kojima su klavirski perfekcionist David Gazarov i bubnjarka Bruna Matić koji daju poseban pečat ovome radu. Već odmah u uvodnom broju "Monster in the garden", inače staroj pjesmi s istoimenog albuma iz 2008., prpošan tempo i melodija dižu i mrtve na ples 4/4 ritmom, atipičnim za jazz ovlaš se priklanjajući funk i pop generaciji nalik onom supstraktu kakav je sredinom 80-ih ustoličio Sting na dvostrukom živom albumu "Bring on the Night", da bi u narednom "Hour before the dawn" raspoloženje ušlo u blueserski 'moody' monolog saksofona davši malo prostora i Gazarovom klaviru za raskošan intermezzo, no i to je još uvijek vrlo pristupačno formatirano za 'pop' auditorij.



Iskreno govoreći nemam ništa protiv komercijalnih aditiva jazza, no to nije onaj vrhunski performans koji bi obarao s nogu. "Spain Mars" popravlja dojam finim uvodnim gitarskim staccato pletenjem Pavla Jovanovića, razbarušenim ritmikalijama, te interludijima flaute i klavira održavajući visoku razinu vedrine i optimizma, ali avaj, taman kada se razveže osebujna improvizacija, skladba naprasno prerano završi. Prekratka je. Nepunih 6 minuta se moglo odvaliti još barem koju minutu više. Ovakav solidan uspon progresije prekida jedina vokalna "Reconciliaton" (također s albuma "Monster in the Garden") s gošćom Valerijom Nikolovskom u ne baš adekvatnom trenutku. Letargičan, trom i snen vokal u isto takvom glazbenom senzibilitetu prerano spuštaju prethodni 'plesni' adrenalin u sjetom i mrakom natopljenu atmosferu. Obrada Chick Coreinog starog komada "Five hundred miles high" još iz 1973. sa čuvenim Return To Forever (drugi album "Light as a Feather") ponovno daju novu injekciju, ha-ha-ha, da, injekciju jer je tema inače povezana s LSD, heroinom i hippy kulturom. Okey, ovo je već bolje, no i to je prekratko. Sabijeno je u svega 4 minute dok original iznosi punih 9 i ima lirski dio kojeg je otpjevala legendarna brazilska bossa nova zvijezda Flora Purim, tako da ja baš ne bih ostao niti s ovakvom kompresijom zadovoljan.



"Good memories" nastavlja stereotipni šablon Mirinog monologa/ dijaloga saksofona s prvom i jedinom solo dionicom gitare i neubjedljivom igrom Bojana Skočilića na kontrabasu, da bi tek posljednje dvije "Happines in the air" i "Moment line of action" na račun duljina iznad 6 minuta, a i nešto bolje satkanih kompleksnijih aranžmana sa stepenastom dinamikom u prvonavedenoj, te 'drajverskim' elanom odmarširanim u drugonavedenoj barem meni podario visoki duh, a i poneki osmijeh zahvaljujući virtuoznom prebiranju Gazarova po tipkama koji umije svašta improvizirati, čak odmarširati i u kratki komičan akcijski crtić...

Boljka albuma je kratkoća kompozicija i previdljivost 'pop' sheme. Lajtmotivi uvoda i izvoda se ponavljaju, slobodnih hodova i improvizacija je premalo, kompozicije se ne rasplamsaju do potrebite eksplozije i ekstaze (a mogle su), usponi su drastično srezani naglim skokovima u letargiju, duhovite zafrkancije gotovo i nema, a pošto je materijal snimljen za svega samo 2 vrela lipanjska dana, ovih nepunih 45 minuta je brzopleto finiširano kao da se cijeloj ekipi žurilo skoknuti na more dok nas je korona zavaravala da je bila samo kratkotrajna svjetska pošast koja se naglo povukla isto kao što se i pojavila. S druge strane, ovdje ništa nije sfalšano i smandrljano, naprotiv, vrhunski je odsvirano i producirano (Emir Altić i Hrvoje Nikšić), sve na svjetskom nivou tako da se nema šta prigovarati tehničkoj izvedbi. Istina, ja od jazza očekujem daleko više kompleksnosti i duhovitosti, a i eksperimentalizacije koje ovdje nigdje nema na vidiku, tako da ovo nije idealna porcija za mene, no vrlo dobro može poslužiti mainstream audijenciji koja ne zahtjeva mnogo. A materijal ima i potencijala za neopterećenu radio difuziju, posebice prva 3 uvodna komada koja se bez ikakvih problema mogu vrtjeti u setu izabranih pjesama Princea, Stinga, Steely Dan, Simply Red, Sade, Mayales, Jinxa, Bastardz, Mangroove, Leb i Sol, The Neville Brothers, Arsen Dedićevih probranih jazzy šansona, hitova iz soundtracka "Hair", ma može proći čak i uz Olivera i Gibonnija i Terezu i Jimmy Stanića i Ivu Robića i Lisicu i tako redom.

Sve u svemu, ovo je tipičan mainstream jazz za široku potrošnju u kome se pronađe poneka zgodna sitnica i neki zanimljivo sročen detalj zahvaljujući domišljatosti Gazarova.

Naslovi: 1.Monster in the garden, 2.Hour before the dawn, 3.Spain Mars, 4.Reconciliaton (feat. Valerija Nikolovska), 5.Five hundred miles high (C. Corea), 6.Good memories, 7.Happines in the air, 8.Moment line of action

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/12/2020