Iako postoji već osam godina, Slipu je "Finally..." prvi album. Otkad su violinist Nikola Ćeran i frulaš Ivo Turk odlučili kako nekad kultni Shamrock Roversi ne odgovaraju onome što žele svirati i stvarati, bend je narastao na pet članova i skupio zavidan broj nastupa u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Kompletan album, objavljen za Aquarius Records, odsvirali su Nikola Ćeran (violina, viola), Tina Mišković (bodhrán), Ivan Bilić (irska flauta), Hrvoje Sudar (akustična gitara) i Ivo Turk (frula), uz gostovanje Doris Karamatić (harfa), Lovre Kovačevića (violončelo), Krešimira Lovrića (činela) i Josipe Miklin (pozadinski vokal).

Dugo su čekali na prvi studijski uradak, ali isplatilo se. Prikupljeno sviračko iskustvo i uigranost rezultirali su ujednačeno visokom kvalitetom svirke u svih deset skladbi, redom instrumentala. Slip, naime, ne koristi vokale, uz poneku iznimku pozadinskih (na "Do You Feel Better...", recimo).

"Finally" otvara "Great Chimney", koja kreće nešto sporijim tempom, da bi se poslije raspojasala u punokrvni primjerak irskog plesnog tradicionala i potom opet se pred kraj smirila. Komad uz koji je teško suzdržati se od cupkanja.



U njoj se može iščitati okosnica onoga što album nudi u cjelini - melodične međuigre frula i violine, potcrtane bodhranom i gitarom. No, već je iduća pjesma - "Dwarven Stones" - nešto mirnija i melankoličnija što je, moglo bi se reći, dominantan ton kojim je "Finally" obojen i protkan.

S "Lads of Laois" ponovno dižu tempo, s jačim naglaskom na ritam bodhrana. Ipak, veći dio pjesama su mirnijeg tempa i kontemplativnije ("Baby's Tune"), a poneke - poput već spomenute "Do You Feel Better..." - na momente su čak i himnične.

Slip nedvojbeno pripadaju u žanr irske/keltske glazbe, iako im nisu strani ni izleti u nama bliže osminske ritmove, koje obično vežemo ponajprije uz Makedoniju i jug Srbije. Do izražaja to najviše dolazi u "Great Snow Oro", koju lako mogu zamisliti u izvedbi Afiona, pa čak i Leba i soli, u nekoj malo čudnijoj varijanti.

Skloni su improvizaciji, zbog čega im aranžmani često skreću u puta kojim su krenuli, u samo nekoliko taktova skačući iz sjete u neobuzdanu radost, iz zamišljenosti i introspekcije u ples, pri čemu ponekad (kao u "Brian Boru", recimo) skladbu završe naglim rezom, kao kirurškim skalpelom, ostavivši slušateljima melodiju da zvoni i ritam da tuče u ušima.

Moji su favoriti, uz uvodnu "Great Chimney", od prvog slušanja ostali "Love of My Life" i "Baby's Tune".

Sve skupa je vrlo dobro snimljeno te pomno aranžirano i producirano. Uz Ćerana, produkciju potpisuju Ivan Kuliš i Danijel Skrbin. Riječ je o albumu finog akustičnog ugođaja, koji se ne haba ni nakon više uzastopnih slušanja. Nakon što sam ga temeljito više puta preslušao, poželio sam čuti Slip uživo, tako da neću propustiti prvu priliku koja mi se pruži.

Album bi koncertnu premijeru trebao imati 18. svibnja u HRT-ovom studiju Bajsić. Ako ne možete doći, potražite prijenos uživo na Hrvatskom radiju.

ocjena albuma [1-10]: 8

siro // 09/05/2012

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Aquariusom, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "slip", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.