Predstavljamo 'stanje moderne lirike, pojam pjesništva i ulične spike'. I ' svaki dan iste slike i iste navike', 'dosta je ispiranja mozga'., 'ja sam samo ja'. Ako još niste čuli hit "Gospon lova", čuti će te ga. Ovaj hip-hop band praši smjesu začinjenu reggaeom, metal-punk i hardcoreom daleko bolje uživo nego li na albumu. Nevjerojatno, ali baš na predpromociji njihovog albuma u Purgeraju 23.X 2008. desio se onaj eksplozivni atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića kada im je koncert morao biti otkazan za sljedeći dan.

Jest, prisustvovao sam tom atentatu ali jedno dva sata kasnije jer sam htio doći na koncert ovog banda kojeg nikada prije nisam slušao, no sve ulice oko parka Ribnjak su bile zatvorene. Išao sam sa svojim biciklom kao najnormalniji građanin metropole s ograničenim đeparcem kojeg odvajam od svoje plaće koja je 'plaća la kukarača' i morao sam sa još dvijesto-tristo ljudi biti odstranjen iz parka Ribnjak od strane policije da koncerta neće biti. S voditeljem programa u Purgeraju, Lukom čuo sam se mobitelom te tragične večeri dva puta. Prvi puta (oko 19,30 h) rekao je da će se koncert održati, ali oko 21,30h je rekao da se klub mora zatvoriti jer nema šanse da bilo tko uđe u Purgeraj. Skoro dva sata sam kružio biciklom oko Purgeraja i nikako nisam mogao u njega. Policija, mafija, susjedi, prolaznici i vrag-te-odnio kojekavih hohštaplera i znatiželjnika tom prilikom je bilo naokolo. Vidio sam eksplodirani automobil a'la Beirut (Petrol) i gomilu krvi po asfaltu i fasadi... čovječe, to nije normalno. To nije zdravo, nije pozitivno, ma ljudi, mogli ste se poštemati ako je već do toga došlo ko' seljačine na zabavi u nekoj pripizdini, ali ta pripizdina je došla i u metropolu na prepompozan 'filmski' način u primitivno kretensko-seljačkoj ubilačkoj režiji. Gdje će se neko obračunavati s nekime sa šakama kad postoji eksploziv i bomba... Vi niste normalni ljudi. Mi jadnici krpamo kraj s krajem, nemamo za kruh, vozimo se na biciklima i uz to nemamo poštenu pumpu da napumpamo običnu gumu od bicikla, a nemamo niti proizvođače pumpi, a niti bicikla. Sve ste nam rasprodali i dali u ruke strancu kojem se živo fućka za narod koji se pljačka. Vi se ubijate zbog nagaženog prsta, tko je kome jebao mater, tko je jebao nečiju curu, miljardi eura, dugova i tko zna čega poput bivših hip-hop zvijezdi, a nacija skuplja otpad iz kontenjera i zbog vas razmišlja o pljački i nasilju jer vi dajete najbolji primjer naciji. Lijepo su to opisali Drele, Vid Balog, Gobac i Piro u prvoj epizodi HTV emisije pod nazivom 'Bez komentara' gdje su na sarkastičan način usporedili mafijaše i sitne lopove. Sitni lopovi opljačkaju banku, policija ih uhvati i sud im dodjeli kaznu od 100 godina zatvora, što se zove 'neorganizirani kriminal', a mafijaši opljačkaju cijelu državu, policija ih ne uhvati (jer ne smije), oni uzmu novac od svake kune koju uplatimo za vodu, plin, struju, kirije, režije, kruh, telefon, TV pretplate, dječjih doplaćivanja, mirovinskih, socijalnih doprinosa, ... i na kraju žele imati spomenik poput bana Jelačića. To se zove 'organizirani kriminal'. Kad živiš u ovakvoj državi koja te krade od koljevke pa do groba, ne možeš biti sretan i zadovoljan čovjek. I čemu onda stvarati potomstvo, tj. nasljednike koji će naslijediti nulu od svojih sirotinjskih i napaćenih roditelja? Ma, j....e se svi po spisku od političara, plaćenih novinara koji nam truju život sa aferama o velikim političkim i estradnim zvijezdama, doslovce, fuck off! Jednom to mora prestati, samo neznam kada...

Ovo sam morao navesti u uvodu ovog albuma koji je baš upravo preslika ovakvih slika dnevnika užasa. Jedan moj glazbeni prijatelj je rekao da su St!lness band užas i za odstrijel, ali jbga, on nije iz Hrvatske, ne živi u Zagrebu i ne zna što je život u ovome gradu i u ovoj napaćenoj državi s narodom koji je poput dobrog dijela Balkana bio tlačen stotinama godina od Mađara, Turaka, Talijana, Austrijanaca, Nijemaca, nacista, fašista, komunista, a na kraju i od nas samih ponosnih Hrvata. Sada Hrvati imaju svoju državu i svi narodi s područja bivše ex-Yu (pitanje BiH je Gordijev čvor), a jedan od bandova koji je nadahnut ovime i opisuje ovakve nesuvisle političko-povijesne i stvarne zavrzlame su i Delyricum. Neka se ne ljuti taj moj prijatelj, ali Delyricum su band dostojni poštovanja, otprilike kao i St!llness, The Beat Fleet, Sett, Hladno pivo, Edo Maajka, protestna Azra... Dečki imaju protestno-politički angažman, nabrijani su do jaja i kontaju da u Hrvatskoj ništa nije dobro. Jest, imamo najljepše žene na svijetu koje zapadna Europa nema (genetski, možemo biti zahvalni svim tim križanjima Turaka, Mađara, Talijana, Germana...), ali jebeš našu unikatnu slavensku ljepotu kad nemaš materijalno zadovoljstvo.

Ostavimo jebačinu ove vrste i vratimo se na vokalno-glazbeni seks Delyricum. Sama želja je bila da u njihovoj izvedbi postoje svi ukusi koje su članovi sastava imali. Od rocka, metala i punka, preko hip-hopa, reggae i ska ritmova do d'n'b i elektronike. Sastav je krenuo koncem 2003. nakon izlaska solo albuma "Tamna strana sunca" (Komdorcomm) Tremensa (Dino Škare) koji je vodeći vokal, odnosno MC u postavi. Ekipu čine drugi MC Tibo (Hrvoje, ex-West Side Click), Dr.Miha (gitara, ex-Retard), Bubić (bas) i Škrga (bubnjevi, ex-Henrik Osmi). Ovo nije izvorna postava banda jer su u međuvremenu mijenjani basisti (Sebastian i Marko), no uglavnom svoje prve nastupe su imali odmah po osnutku, 2003. u zagrebačkom Pauku kao predgrupa TBF i Edo Maajki. Nakon niza koncerata po Hrvatskoj (nastupili su i u Sloveniji), snimaju tri video-spota "Češki huligani", "Tamna strana sunca" (oba 2004.) i "Vjeruj sebi" (2005.), a u ljeto 2005. objavljuju svoj prvi multimedijalni EP "DeLyricum" s dva videospota i tri skladbe od kojih je "Takozvani prijatelji" ugostio Edo Maajku.

Uvodna skladba "Delyricum" može zavarati da se radi o kombinaciji "Ona se budi" Šarlo Akrobate, reggae/dub i starog new-wave zvuka (tko se sjeća Elvis Costella "Watching the detectives", svaka mu čast). Ali naredna "Gospon lova" (hit) je spoj scratcha, hip-hopa, ska, reggae i nu-metal riffova. Tekst je podugačak i ne bih ga htio navoditi, ali se odnosi na cijeli svjetonazor kojeg su napravili naša TV, mediji, Sanader, krediti, mobiteli... jednostavno, samo lova, lova i lova. Novi 'Milion' grupe Boa, doduše na daleko sočniji i nesofisticirani lirski način za sadašnje i buduće naraštaje. To je to! Ne kažem da Delyricum imaju u rukama hrvatski album godine, ali su ga napravili fenomenalno. Sprdaju se sa Severinom, Jelenom Veljačom na karikirani ulični način o kućnom porno uratku začinjenom i harmonikom dugmetarom ("Pop porn"), zatim politikom, a najbolja u tom fahu je skladba "Stani u red", pravi komad za đuskanje i razmišljanje. Odlično!

Ovo je hip-hop, rock, reggae/dub ("Vlada nada feat. Cacique"), funk d'n'b ("Dosta feat. Cacique", "Svaki dan"), punk-metal album na kojem ima motha'fuckera u obliku nu-metal hip hopa ("PTSP" i "Vjeruj sebi"), te sigurno nije album za nekakve grandiozne godišnje nagrade, ali u svakom slučaju vrijedan je za otkrivanje i slušanje. Nafakiran je do srži bez obzira što neki ljudi ne vole ovu kombinaciju hip-hopa i punk/metala. Uostalom, tko im je kriv? Vrlo dobar efekat u dva broja donosi im truba koju svira Bojan Drakulić, inače pridruženi član banda na nastupima uživo.

Meni je ovo odličan album, a nisam niti stereotipni hip-hoper, niti punker, niti metalac. Album govori o fakat jebenoj stvarnosti u Hrvatskoj i nema nikakvih izmišljotina, nikakvih angažiranih mozgovnih protuha, napuhanih hip-hop spika o kvartovima i bandama... Bande o kojima Delyricum govore su stvarni ljudi (grupica velikih bandita) koji su nam život učinili ovako krasnim da moramo čeprkati po smeću gdje nema nikakvih pogleda u budućnost. Ovo djelo s pravom nosi naslov "Autsajder".

Ogoljena, teška i turobna stvarnost.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/11/2008