General Woo jedan je od rodočelnika domaće hip-hop scene. Kultne stvari radio je još u Tram 11, a nakon raspada nastavio je solo objavljivati jednako jake albume, rastući iz godine u godinu. S albumom Verbalni delikt postavio je jedan od vrhunaca hip-hopa u Hrvata.

Zadnji uradak, Pad sistema, dolazi na dvostrukom cd-u, jednostavnog crnog covera koji idealno ocrtava krilaticu "manje je više". Trajanje ovog albuma je 86 minuta, pa je prvo pitanje, koje se nameće čak i prije detaljnijeg slušanja ovog albuma, dal' se album mogao bez jedne ili dvije pjesme izbaciti na jednom cd-u. Odgovor na to pitanje ponudio mi se već pri prvom slušanju ovog albuma. Ukratko, odgovor je ne. Zašto? Odgovor na to pitanje slijedi u nastavku.

Woo nikad nije bio fejker i svoje pjesme nikad nije gledao svijet ružičastim naočalama. General cijelim prvim cd-om puca direktno u glavu. Uvijek otvoreno kroz svoje pjesme priča o svemu što se događa. Bez dlake na jeziku bilježi današnje vrijeme i kroniku svojeg uma, koja se itekako poklapa sa svakim tko ima urbane i zdrave poglede. Štoviše, njegov svijet nije lijep i krasan, već mračan i taman, u današnje vrijeme idealno realan. Kao privremen izlaz iz tog stanja, spas i svjetlo vidi u konzumiranju opijata, što je opisao triloogijom pjesama "Error prvi", "Rolaj" i "Za osobne potrebe". Posljednu od njih sam doživio kao njegov indirektni poziv na legalizaciju marihuane. "Vukovarac je popizdio", u kojoj su mu jednako mrski i lijevi i desni, kao i Europska unija u koju smo se kao guske u maglu ugurali. Jednostavna glazbena pozadina tu je samo kulisa za konkretan tekst. "Još uvijek" pokazuje snagu svog izričaja u borbi s nepravdom, boli i socijalnim stanjem. Već ove pjesme mogu jednako kao u rapu vidjeti i u rocku, punku ili bilo kojem drugom buntovničkom žanru. Europska unija još konkretnije je napadnuta u "Vidim zvijezdice", gdje te zvijezdice nama nisu ništa pozitivno napravile. "Vukojebina" je posveta rođenom Vukovaru, ali ne lijepo kako Shorty radi na svoj način u "Dođi u Vinkovce". Woo pokazuje Vukovar kakav je danas, gdje naziv grada i pjesme dijeli prva četiri slova i to ne slučajno. Kroz njegovu pjesmu te dvije riječi su sinonimi. Obračun s bilo kakvim komercijalizmom, velikim korporacijama i moći reklama opisana je u "Zlatno tele", gdje se gaze ljudske vrijednosti bez milosti i osjećaja. Najteža i najjača pjesma koja se nalazi na ovom albumu, "Ne volim te mama", doživio sam kao dva scenarija. Prvi je tek nerođeno dijete i njegova ispovijed pred abortus, a drugi je rođeno dijete kojeg se mama odriče. Koji god put odabrali, jednako će vam biti slušajući ovo teško remek-djelo. Da vas ne zabije do kraja, zadnje dvije pjesme na prvom cd-u su malo mirnije. Lennonovska "Mir i ljubav" sa sjajnom Ivanom Kindl i "Sve ove godine" kao prolazak kroz život, sa sjajno pogođenom pozadinom Novih Fosila i njihov instrumental "Pjevaju šume". Nakon slušanja prvog cd-a morao sam napraviti pauzu od slušanja, nisam očekivao da će me Pad sistema toliko izuti iz cipela. General Woo u svojim pjesmama sipa rime velikom silinom i brzinom. Ne stigneš se od jedne pjesme i snage koju nose tekstovi oporaviti i doći k sebi, već stiže nova porcija. Da je na kraju prvog dijela (čitaj cd-a) priča stala, album bi dobio desetku, kao jedan od onih koji pretendiraju na album godine.

Tu je došlo triježnjenje kroz drugi cd. Autobiografskom "20" o dvadeset godina provedenih na sceni, koja je i svojevrsni tribute njegovoj generaciji hip-hopera i Tram 11-u. Priča kako se i danas može iskreno, bez podilaženja, raditi ono što se voli. "Boom bap", "Ritam kada lupi", "Repam dok ne krepam" i "Likvidacija" s kojom se zatvara sistem i ima skoro deset gostiju, pjesme su o hip-hopu. Tu nam se želi pokazati i dokazati da je hip-hop i danas živ. S marsovcima i da kod njih isto ne može bez politike obračunava se u "Odavno nismo sami", a s raznim tehnokratima, političkom elitom i ostalim fah idijotima u "Porez na budale". Tekstualno manje brutalniji, drugi cd nema onu dubinu koji je kao konstantu postavio sam autor prvim cd-om. Ta razlika između cd-ova, s dosta mekšom pričom drugog albuma ipak narušava konačnu ocjenu i sve što je dostignuto prvim dijelom.

Treba spomenuti i goste, kojih ima podosta na ovom albumu. Sett, Ivana Kindl, Stoka, Pendrek & Ajs Nigrutin odradili su vrlo dobar posao. Ali iz perspektive ovog albuma ipak nisu dorasli buntovničkoj energiji i sirovosti dikcije glavnog glumca. Sve ono što mi je falilo slušavši Renmenov The Album, ovdje je prisutno. Wooov gnjev direktno izlazi van, a snažno i konkretno nanosi bol. Kao da vam netko zapikne nož na pravo mjesto i vrti ga do beskonačnosti. Sve to napravio je kroz govor ulice, pokazavši da za dobru rap priču nije potrebno gurati jeftine psovke u prvi plan. Njegova iskrenost kao snažno prizemljenje duha i povratak u realnost je najveća snaga ovog pjesnika ulice i glasnogovornika jedne generacije.

Naslovi: [CD1] 1. Vukovarac je popizdio, 2. Još uvijek, 3. sve je bila laž, 4. Vidim zvijezdice, 5. Error prvi, 6. Rolaj, 7. Za osobne potrebe, 8. Vukojebina, 9. Zlatno ne (Bojkotiram), 10. Error drugi, 11. Suma sumarum, 12. Ne voliš me mama, 13. Error treći, 14. Mir i ljubav, 15. Sve ove godine [CD2] 1. 20, 2. Boom bap, 3. Repam dok ne krepam, 4. Error četvrti, 5. Ja sam ulica, 6. Porez na budale, 7. Odavno nismo sami, 8. Error peti, 9. Jazo, 10. Ritam kada lupi, 11. MC, 12. Super, 13. Kao sunce nebu, 14. Likvidacija

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 08/09/2014