U svega par mjeseci, nakon što su poharali internet instrumentalnom izvedbom Jacksonovog "Smooth criminala"...snimili album 2 Cellos koji je pobrao internacionalni uspjeh, nastupali po privatnim zabavama i gostovali na koncertima svjetskih zvjezda, Stjepan Hauser i Luka Šulić su se malo angažirali u drugim projektima. A u ovom projektu našla se polovica violončelističkog dua Stjepan Hauser i jedan od najboljih i najosebujnijih vokala naših prostora, Damir Urban. Urban je pun pogodak za jednu ovakvu suradnju, violončelo je mogao samo naglasiti i produbiti posebnost njegovog vokala i vokalnog izričaja.

I na tom dobrom valu je nastao album Urban&Hauser.
Album koji bi trebao biti album obrada Urbanovih pjesama, no otvara ga Stjepan Hauser solo, skladbom Alone, Giovannija Sollime u čiju izvedbu ne ulazim niti na prvi pogled vidim njen smisao na ovoj ploči. Isto se odnosi i na Bachovu 'Sarabande' iz cello suite br. 2 u D molu.

Hauser nas iz područja kojim se uobičajeno kreće, klasičnom skladbom uveo u eksploziju s "Black Tattoo". Sjajnu, sirovu i žestoku otpjevanu na tragu Lauferove "Hej tata". Čvrsta i kompaktna, mudro izabrana za najavni singl.
Slijedi R.E.M.ova Everybody Hurts s kojom je i započela cijela priča kada su se na nekom koncertu, partiju, eventu kako već legenda kaže Damir Urban i Stjepan Hauser slučajno sreli, upoznali, sjeli i zapjevali...Everybody hurts koja je otkrila potencijal koji ima sinergija ova dva glazbenika. Inicijalni impuls se dogodio i priča se krenula razvijati sama. Hauser je imao u što zaviriti kada je dobio odriješene ruke da izabere i aranžira pjesme koje su uvrštene na album.
Moja Voda. Pjesma koju je Urban vjerovatno otpjevao najviše puta, pjesma u kojoj smo ga najviše puta čuli. Izvedbi se nema što prigovoriti, ali ni ništa novo u njoj primjetiti, ali Hauserov aranžman za čelo je lijep i suptilan dočaravajući u isto vrijeme vodu koja kaplje i koja teče i obojio je Moju Vodu nekom novom nijansom. Kornjača, pjesma sa Urbanovog albuma "Retro" iz 2005. je moj apsolutni favorit ovog albuma. Dobila je dozu mističnosti i neku novu višeslojnost u koju nas uvlači svakim novim slušanjem.
Oliverova Ostavljam te samu, pjesma koju je Urban maestralno izveo na Runjićevim večerima 2006 uz orkestar, teška je sama po sebi u ovoj varijanti lišena orkestra i ogoljena, samo glas i violončelo i suptilni klavir u pozadini....još više naglašava dramatiku i težinu trenutka o kojoj pjesma govori.
Astronaut protkan valcerom se savršeno i prirodno smjestio u klasičnijem izričaju ,a Mala Truba zagrnuta novim aranžmanom iako i dalje razigrana dobila neku malo mračniju notu.

Ovakve suradnje često znaju debelo zakoračiti u kič, no činjenica da je ovaj album produkcijski vrlo jednostavan, bazičan, oslonjen na glas, violončelo i ponegdje na nenametljiv pozadinski klavir Gorana Kovačića i glas Ivane Mlinac Husar, izbjegnute su sve zamke, a suradnjom dvaju sjajnih glazbenika sklonima eksperimentiranju dobili smo nešto drugačiji, ali odličan, album u kojem se na nepretenciozan spojila moderna i klasična glazba.

edi // 26/07/2011

PS: Urban & Hauser cd slušat će Mirko Gocev iz Makedonije...