KinoKlub je grupa koja je svojim singlom "Zbog nje" stekla veliku popularnost, a uspjeli su u to vrijeme i osvojiti Porina za najboljeg novog izvođača. Nakon tog neko vrijeme nisu bili aktivni na sceni, a sad su se vratili s novim mini albumom. Henganje EP ima šest pjesama u trajanju od nešto preko dvadeset minuta. Krivac za tekstove je pjevač Luka Tomaš, dok su svi zajedno stvarali glazbu. Cijeli materijal za ovaj EP snimljen je još 2012. godine.

Grupa, kako piše na facebook stranici, svira pop punk, ali tu već moram zastati. Ovaj album puno je bliži jednostavnoj, pomalo i monotonoj pop formuli, a njihov brži ritam pjesama s neinventivnim gitarstičkim dionicama prilično navučeno možemo gurnuti u punk. Njihove pjesme bih bez problema, isina samo u malo izmjenjenom aranžmanu, mogao jednako zamisliti u opusu Jacquesa Houdeka ili Opće opasnosti. Misao vodilja prema takvom stavu su uz glazbu i tekstovi koji su na trenutke potpuno simplificirani. Refren pjesme "Druge žene" ("sada gledam druge žene, jer ti nisi pored mene") samo je jedan od mnogih primjera tekstualne "ingenioznosti". Glazba koja se provlači kroz pjesme igra na već poznatu formulu polako - brzo, s naglašenim pjevnim refrenima. Nema tu nekog pretjeranog razbijanja ritmova i u principu sve putuje istom, pomalo i jednoličnom cestom kao i na debut albumu Ajmo klinci. Za ovaj dio punk priče to bi možda i bilo dostatno, da na ovom albumu fali krucijalna stvar, energija. To je ono što po mom mišljenju imaš ili nemaš u sebi, a kod KinoKluba prevladava ovo drugo. U pjesmi "Prijatelji do kraja" stihovi kao da su nabacani na hrpu i uredno bi ih mogli premještati i slagati kako nam drago.



Da su im albumi bar malo socijalno angažirani, a ne uglavnom ljubavne tematike, možda bi me KinoKlub bar malo odvukao na svoju stranu. Ljubavna tematika u njihovim pjesmama prilagođena je tinejdžerskoj (ponajviše ženskoj) populaciji i instant uspjehu. Slušajući EP nisam ih doživio kao četiri mladića koji znaju što hoće od glazbe, već kao boy band iza kojeg stoji menadžer koji zna kako od njih napraviti uspješnog izvođača. Podilaženje publici u njihovim pjesmama toliko je očito, pa se ne trebaju brinuti da će im koncertni prostori zbog ove recke zjapiti prazni.

Ako uspoređujemo sa svjetskom scenom, nemoguće je staviti u isti koš KinoKlub s pravim pop punk grupama NOFX, Lillingtons ili Decline. Čak i komercijalni visokotiražni izvođači poput grupa Green Day ili Blink-182 imaju i danas u svojim pjesmama melodiozni refren visoke energetske vrijednosti. A to je ono što je na ovom mini albumu doslovno minimalno.

Naslovi: 1. Druge žene, 2. Lutka ili osoba?, 3. Oh ne, langolijeri! 4. Prijatelji do kraja, 5. Kapetan zaspan i patrola snova, 6. Slatka tajna, a nije slatkiš

ocjena albuma [1-10]: 4

jura // 08/10/2014