Ugodnu harmoničnost, koju ovaj pulski sastav odvajkada njeguje, ne treba dugo tražiti i na njegovom novom albumu. I čini se da je to najjača karika koja vezuje ovih friških deset pjesama. Nema nikakve sumnje u to da su ovi Puljani perfekcionisti zvuka i ritma. Na njihov prvi album je se moralo čekati deset godina. Srećom, njihovom novom, drugom po redu uratku nije trebalo toliko dugo. Album "Mir" dolazi "samo" pet godina poslije njihovog hvaljenog i nagrađivanog prvijenca.

Besprijekorna estetika zvuka The Chwegera zahtijeva sama po sebi vrlo kvalitetnu produkciju. Inače bi u ovom glazbenom kolažu nešto bitno nedostajalo. Znaju to i oni sami. Stoga su već po drugi put angažirali jednog od najboljih domaćih glazbenih producenata Edija Cukerića. Uz jezgro benda koje čine Dejan Pavlinović, Mauro Maretić, Alen Rosanda, Zoran Angeleski i Maja Griparić, za svoj novi album su okupili i dodatnu ekipu glazbenika iz raznih frakcija. Tako su svoj trag na albumu "Mir" ostavili i bubnjar Tonči Pavlinović iz Dogme, basist Davor Bilija (Gustafi, Nola…), zbor Rondo Histriae, te zviždač iz onih kultnih špageti-westerna Sergia Leonea, Alessandar Alessandroni.

U svom novom albumu ovi Puljani se nisu zadovoljili tek s ponavljanjem onog istog recepta kojim su zabilježili veliki uspjeh svog prvijenca, te se ovdje više orijentiraju na elektronski zvuk. Synthesizer, ritam mašina i sekvencer sada dolaze do puno većeg izražaja. Koliko god to čudno zvučalo, i iPhone je korišten kao instrument! Na novom uratku The Chweger su predstavljaju kao prave poliglote. Pored na materinjem hrvatskom, tu su još pjesme otpjevane na engleskom, francuskom i njemačkom jeziku, a da ne zaboravimo i na samo zviždanje u pjesmi "Fućkam (The Whistler)", kao jedne vrste "internacionalnog jezika". Kada bi si htjeli olakšati čitavu stvar, mogli bi stil ovog sastava na njegovom novom albumu opisati kao atmosferični synth pop. No onda bi izgubili iz fokusa cijelu jednu dimenziju u kojoj ovi Puljani eksperimentiraju s novim zvukovima i kombiniraju razne utjecaje, trudeći se uvijek uvesti nešto novo i inovativno. Na prvi mah se to možda ne primjećuje tako lako, ali iza ovih linearnih i repetitivnih ritmičnih obrazaca se krije mnoštvo raznih elektronskih zvučnih podloga, koje se pojavljuju u skoro redovitim razmacima. Sitnice su ono što čini ovaj album na neki način posebnim. Prozračne i prostrane partiture sekvencera "filaju" ove skladbe poput gledanja kroz kaleidoskop, uvijek nekim novim zvučnim fraktalima i fragmentima. Vrlo tečni "output" kakav kreiraju ovi Puljani je rijetkost na našoj domaćoj sceni. Bilo da se koriste akustičnom gitarom kao u sanjivoj baladi "Ona spava" ili u brzom i mračnom tehnoidnom ritmu u pjesmi "Sein" - senzibilnost, ljepota i lakoća je uvijek njihov glavni repertoar.

Ovo je plesna disco-glazba za tihe sate samoće ili intimne združenosti, u kojoj umjesto udova plešu duh i mašta. Stoga ne iznenađuje da je skladba "Mir" koja je dala ime ovom albumu zapravo završni instrumental, u kome "pjeva" sanjiva gitara praćena profinjenom melodijom syntha i zakulisnim cvrčećim šumovima. "Enjoy the silence", kao što bi rekli dečki iz Depeche Mode. The Chweger su u ovih deset pjesama načinili jedan narativni konstrukt sastavljen od ugodne emotivnosti i tihe harmonije. Sve je prožeto nježnom suptilnosti, ali koja više govori nego što skriva i čiju blagu narav jedino još nadmašuje vrlo osjećajni vokal novog člana "posade" Maje Griparić, što je u poređenju s njihovim prvijencem veliki dodatni plus, te se odlično uklapa u sam koncept ovog novog albuma. Dočim se vokalna izvedba odvija pretežno u obliku dueta Maje i Dejana Pavlinovića, kao na primjer u pjesmi "Dijete", što se također ispostavilo kao dobitna kombinacija. Iako ovom albumu nedostaje određene žestine, pa i nekih više upečatljivih pjesama koje bi bile kao nekakav "highlight" albuma, ovi Puljani i dalje u svom novom, "naelektriziranom" obliku prave odličnu figuru.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 23/10/2012