Ovaj koncertni zapis trebao je biti najbolja kompilacija za ovoljetne tulume, a pretvorio se u testament jednog čovjeka kojeg su svi voljeli, obožavali i poštovali. Sumnjam da ćete naći čovjeka na ovim prostorima koji nije pustio suzu, barem jednu, kad je čuo vijest koja je stigla par dana prije nego je objavljen ovaj cd. Umro je Vlada! Šok i nevjerica. Iako su mnogi znali za njegovu bolest, jednostavno je teško i šokantno bilo povjerovati da je to istina. Ali, nažalost, takva je kakva je. Napustio nas je jedan od velikana i iza sebe ostavio mnogo mnogo razloga za život i veselje, jer pjesme kakve je Vlada znao napisati nisu uobičajene.

I četiri posljednje pjesme, snimljene upravo uz pomoć Ljetnog kina, govore tome u prilog. Najlepša, Svakog jutra sunce izađe…, Samo jednu ljubav imam i Iza osmeha stavljene na EP "4 godišnja doba" isijavaju toplinom, a ako je moguće da se cd izliže, kao što se nekad događalo s kazetama, onda se ovome upravo to dogodilo u mom cd plejeru.



O starijim pjesmama njegovog solo i Idoli repertoara ne treba puno raspravljati. Izvedbom sa Ljetnim kinom udahnuta im je drugačiaj dimenzija, možda modernija, možda i ne. Vjerojatno ima i starih njurgala koji će reći da nije smio dirati u svetinju, ali dirao je, i uz pomoć osmorice napravio koncertni album kakav već dugo fali našim prostorima. Ta osmorica su redom Max Juričić (ukelele, vokal), Vlade Matulić (klarinet, vokal), Filip Petković (stand up drum, vokal), Jurij Novoselić (harmonika), Marino Pelajić (bas, vokal), Stanko Kovačić (cello), Gonzo (percusssion) i Ante Prgin Surka (beatbox), a njihov spoj mladosti i iskustva trebao nas je još godinama uveseljavati na tradicionalnim okupljanjima u Tvornici.

Slušam taj album, i suza kapne kod svake pjesme. Kod najave Rusije, prvog stiha Nebeske teme, a na Vodim te na more curi li curi i ne zaustavlja se... Sreća je da ovo ne pišem na papiru...

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 26/03/2015