home > mjuzik > Prije dana

kontakt | search |

MIRO KADOIĆ: Prije dana (Aquarius Records, 2022)

Od albuma na album Miro pokazuje profinjeni senzibilitet tražeći pogodan šlih da ubode neki istinski mainstream hit premda je barem kod nas sektor jazza vrlo opskuran u tome. S prethodnim "High Spirit" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30246 (2020) realiziranim u vremenima teškog lockdowna imao je nekoliko pokušaja vlastitih i tuđih prerada, čak i Valeriju Nikolovsku na vokalu, ali eh, neki sličan poduhvat ne polazi niti Vesni Pisarović da bi bila koliko-toliko prisutna na radio programima sa svojim soft-jazzy repertoarom.
[  ]

Sudbina jazza je mahom urbane naravi na našoj sceni gurajući što adekvatniju transparentnost i privlačnost zaobilazeći gorde ekspresije sabijajući kompozicije u što kraće formate: ajde, ovdje je Miro s friškom ekipom odvalio i dva komada iznad 7 minuta, ali je neprestano prisutna ta 'pop' relacija koju čini osnovni lajt-motiv s (pre)malo slobodne improvizacije, a previše predvidljivih aranžmana bez nekih znakovitijih iznenađenja. Više matematički odmjereno nego li odvaljeno u hrabriju progresiju, da ne kažem eksperimentalizaciju što bi se moguće moglo očekivati na račun nove postave koju čine Petar Ćulibrk (klavir), Nikola Matošić (kontrabas) i Gašper Bretoncelj (bubnjevi). Čitav ovaj album od 40 minuta s novim, potpuno autorskim kompozicijama ostavlja dojam poput kolekcije instrumentalnih hitova kojima stalno manjka 'ono nešto'.



Najkraća uvodna "Horoskop" napenalena kroz plesni 4/4 ritam (a ima ih ovdje u izobilju prelazeći i u osminke, te koji puta i u tročetvrtinke) s tek 3-4 aranžmanska prevrata u kojima je osnovna potka fokusirana na saksofon i klavirske međuigre dostatno podiže tenzije da bi se ovdje moglo otići i u acid, ako ne i u d'n'b zahvaljujući drajverskoj središnjici. Početak kakav se samo poželjeti može. Naslovna "Prije dana" prerano baca u kontru laganim 'moody' pristupom paralelnih linija razvijajući sneni romantični dekor negdje u osvitu zore; najdulja je razvezujući priču lagodnog maštarenja u kojima je saksofon ispočetka ubjedljivi kristal zagasitih kolorita, no kako dolazi svitanje, boje prelaze iluminaciju u klavirske visoke registre i svjetlost gdje manjka obostrana interakcija pretvarajući se u suhoparnost, eh, tja... Zgodno nazvana "A Wrh!" se ponovno vraća u plesniji segment umjerenog tempa: njegov alt sax na momente insinuira dublju bariton staccato gitaru furajući i blagu kaotičnost, a kad bi se očekivao neki još jači i ekspresivniji potez, evo, po treći puta uleće klavirski solistički intermezzo koji, da se razumijemo nimalo ne odskače od vrsnosti izraza, međutim u ovakvim intervalima uistinu manjka razmahani duet saxa i klavira, što će reći, opet je predvidljivo. "Late lament" izranja iz blago skrušene abrazivnosti pretvorivši se u još jednu vrlo snenu i nježnu temu praćenu laganom klavirskom mol etidom u kojoj je po prvi puta i kontrabas dobio kraći, jednominutni solistički staccato, a najtemperamentnija "Quick bite" otvara i latino utjecaje sa slobodnijim vožnjama raspojasane igre. Ovo je svakako potpuni kreativan domet albuma u čistom klasicizmu, čak je i Bretoncelj dobio svojih ravno 56 solističkih sekundi odvalivši skoro pa najbolje i najenergičnije trenutke (na nastupima uživo je fantastičan), a finiš je nešto kompleksniji i zvrzlaniji. Jedina koju potpisuje Matošić je aktualna "Korona" u melodičnoj disonatni izdvajajući se mišungom ležernog sky blue/ grey ambijenta i klavirske fjake opet malo uhvativši krajićkom bridova i izvučena staccata kontrabasa.



Sve je ovo jako fino, ugodno, nenametljivo, ali i previše umiveno, pristojno i neborbeno, taman radiofonično za standardne srednjestrujaške radio stanice koje su ovime dobile novi materijal za emitiranje u bilo koje doba dana i noći, prikladno manje-više za svaku prigodu, čak i u poluvremenu nogometnih utakmica u čemu svakako prednjači uvodna "Horoskop", eh, samo da je drugačije postavljen aranžman, drito u suštinu na što nažalost glavni meštar produkcije Hrvoje Nikšić nije htio utjecati, a trebao je i mogao je. Obično nas glazbeni urednici u takvim trenucima napajaju s himnama Pipsa, Thompsona, Zaprešić Boysa, Oliverom, Kazalištem, Hladnim Pivom, T.B.F..., a ovo je baš tema za gatanje i copranje uz onu neizvjesnost drugog poluvremena, produžetaka i penala. Ne tvrdim da je ovo konceptualno postavljen sportski album jer ovdje ima puno uobičajenih, svakodnevnih životnih sitnica od 0 do 24 sata vrtjevši ih u krug bez izrazito žalosnih ili ekstremno visokih tenzija; Miro i ekipa se provlače umjerenim putešestvijama bez ijednog ekscesa i poraza, a to jako manjka u slikovitosti samih amplituda dramatike.

I još jedna stvar. Uvijek kad dođem na jazz koncerte, smeta me što publika sjedi, pobogu, to je plesna, zabavna glazba kako reče Miles Davies 'socijalna i društvena, pa zašto ljudi onda ne plešu'? Uz ovaj album se može plesati, čagati i drmusati glavom, a i opaliti emotivan stiskavac-sentiš bez bojazni da između barskih stolova i načićkanih stolica audijencije u otmjenim smokinzima i večernjim toaletama ne postoji prostor za direktan plesni užitak. A danas rijetko ljudi izlaze na ovakve koncerte opremljeni takvim imageom kao na svadbe, sprovode ili Bogart-Gregory Peck-Bryan Ferry - new romantics izdanjima što se danas, eto, smatraju previše šminkerskim glumatanjima direktora u odijelima. Treba se zabavljati uz ovaj album i prekršiti norme ponašanja. Kad bi na naslovnu, laganu temu zaplesao sentiš Nick Cave, odmah bi se razmaknuli stolovi i stolice, a ovakav stil bi odmah postao svima jasan i razumljiv. Ovo je jako lijep, ali previše skuliran i aranžmanski nedovoljno dorađen album jer ima nekih vrlih komercijalnih, neiskorištenih potencijala da stavi jazz, naravno i Kadoića u prvu ligu. Stari Miles bi rekao 'dečki, svirajte techno, d'n'b, metal, rock, hip-hop, blues, punk, hardcore, što god hoćete, ali moja truba vodi glavnu riječ'. Miro još nije došao do toga. A doći će. Onda će to biti 'A Wrh!'.

Naslovi: 1.Horoskop, 2.Prije dana, 3.A wrh!, 4.Late lament, 5.Quick bite, 6.Korona

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 29/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Pomrčina

SJEVEROZAPAD: Pomrčina (2022)

| 10/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Self-titled

FULMINATE: Self-titled (2022)

| 10/12/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Impera

GHOST: Impera (2022)

| 09/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Hrčkov krug

MEL CAMINO: Hrčkov krug (2022)

| 08/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Oberon, EP

FUCKED UP: Oberon, EP (2022)

| 07/12/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*