Globalno rezimirajući, Elvis Stanić se kroz tri i pol decenije dugačke karijere okušavao u svačemu od popa, elektronike i rocka sve do world-musica, klasike, glazbe za teatar, razne namjenske specifikacije i, naravno, jazza. U svemu tome je stalno prednjačio koherentnošću s kompleksnim atributima i ovdje, na ovome albumu, prvom nakon podulje pauze od čak 5 godina, ponovno se vratio jazzu. Bizarno nespretno je reći da je "Insomnia" progressive album jer je jazz sam po sebi komplementarno zahtjevan žanr što nosi niz kompleksnih začkoljica i raznih aranžmanskih prevrata. Jest, kad bi kao u slučaju uvodne, ponajbolje pjesme "Orgonon" album žanrovski potencirao rock/ jazz-fusion, a i ponešto r'n'b elemenata, moglo bi se tvrditi da je riječ o visokom progressive ostvarenju, međutim, vrluda se kojekuda od blues-funka poput instrumentalne teme "Dreamland", latino jazza "Adult content" kao uzetog iz nekih faza Pat Metheneya, pa do neuobičajeno melankolično rezignirane ambijentalne obrade The Doors "Light my fire" na način friškijih hipstera što tek otkrivaju bogatu ostavštinu rocka preko nekih drugih-trećih generacija što smatraju da je "Love will tear us apart" izvornik Broken Social Scene, "Hurt" Johnny Casha, "The killing moon" od Nouvelle Vague, a synth su prvi 'izmislili' The Rolling Stones za pjesmu "Undercover of the night". Naravno, Elvisova karizma i sam rejting ipak ne dozvoljavaju oscilacije: ovdje se nalazi još nekoliko vrsnih autorskih zvukopisa poput rasplesanog world-musica "Sophia" s ponešto zanimljivih eksperimentalizacija, zatim otmjeni salonski komad "Falling '80s" s Albom Nacinovich na vokalu, jedna s gošćom Meri Trošelj - akustična balada "Zephyrus" (jedina na hrvatskom), te kratka instrumentalna klavirska šansona "Valse Triste/ Der tisch" impregnirana harmonikom i efektima nalik ksilofonu, no djeluje da bi svoje mjesto prije mogla pronaći u opusu obitelji Dedić.



Zaboravi li se bonus gostovanje Marka Tolje u blijedokrvnom raspoloženju završne "Plovim" kakvu tu i tamo povremeno isporuči Sting kad ne zna naći pravu inspiraciju, a onda ga 'popali' Gibonni i naši zabavnjaci, ovo je sasvim solidan album koji podilazi zahtjevima mainstream auditorija što ne ferma jazz nego supstrakte utkane u njega. Da je bilo više hrabrosti (a i drskosti) u konceptu jer je sama inicijacija pandemijskog karaktera, ovo je mogao ispasti vrstan, daleko konkretniji rad.

Naslovi: 1.Orgonon, 2.Dreamland, 3.Adult content, 4.Light my fire (The Doors cover), 5.Sophia, 6.Falling '80s, 7.Zephyrus feat. Meri Trošelj, 8.Valse Triste/ Der tisch feat. Meri Trošelj, 9.BONUS: Plovim feat. Marko Tolja

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/12/2022