Nisam nikad čitao Kunderu. I sad se sramim. Vjerojatno bi slušajući novih 6 pjesama Damira Urbana malo bolje skužio asocijacije i metafore koje baca u svojim stihovima. Jer, ako već ne znate, ovaj novi EP inspirirana je Kunderinim remek djelom "Besmrtnost". Hitni zadatak pročitati tu knjigu!

No, i ovako su ove pjesme više nego slušljive, razumljive i svojstvene Urbanovom dosadašnjem izričaju. Pjesme su nastale za vrijeme dvanaestodnevnog boravka u kući "Lanverna" smještenoj na Žumberku. Ono što je odmah vidljivo čitajući omot albuma, da su se Urban i 4 osim što odlično barataju svojim klasičnim instrumentima (vokal, gitara, bas, bubanj, klavijature), odlično snašli i među novijim tehnologijama (ipad dock, programming machine & loops…). To se čuje i odmah na pjesmi koja otvara EP. Kundera (atom) je zarazna pjesma u nekom elektropoludisko ritmu, a stih "Jedan atom šaljem u tintu Kundere" je toliko ljepljiv da se zalijepi za mozak i ne pušta se danima. No, najbolje su mu ispale ljubavne balade. Kasno je za ljubav (ruske šume) i Ako se napijem do smrti (mol) galebovi će pjevati uz akustičnu gitaru na molu obasjanom mjesečinom, a stih "Ako se napijem do smrti volio bi da me ti tada vodiš kroz noć", već sad može u anale ljubavne poetike u Hrvata. A i šire.

Metafore koje Urban upotrebljava u pjesmama (Jedan atom šaljem u tintu Kundere, Oprosti što pjesmom povraćam po tebi, Stavljam branu na svoj krvotok…) dobra su baza za rasprave među obožavateljima i pitanja među novinarima. No, činjenica je da je Urban ponovo "upiknuo" odličnih šest pjesama i da nam ne preostaje drugo nego čekati jesan kad bi se trebao pojaviti dugosvirajući album i čuti da li je ostao u "ritmu Kundere" ili se bacio na Murakamija.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 06/06/2012