Tragovi u Sjeti je album nastao suradnjom dvaju velikih i poznatih glazbenika, slovenskog šansonjera, koji stoji iza opusa Lačnog Franca - poznatog novovalnog benda, Zorana Predina i cijenjenog hrvatskog jazz virtouza Matije Dedića. Kao što i sam naziv govori, album se sastoji od obrada pjesama koje su zasigurno ostavile trag kako na mnogim generacijama sa ovih prostora tako i na Zoranu Predinu koji je izabrao 12 sebi najintimnijih i najdražih te ih prepjevao na specifičan, sebi svojstven način dajući im neku novu boju, sjetniju boju jeseni. Poznati hitovi Parnog Valjka, Bijelog Dugmeta, Čolića, Josipe Lisac, Balaševića i drugih se nižu jednostavnom logikom. Tako i stihovi: ''Nek zvuci pjesme te, ispunjeni sjetom, sada mirno plove kroz ovu noc.'' , prve pjesme na albumu "Još jedan prođe dan" Đuze Stojiljkovića uvode nas u intimne interpretacije odrađene na minimalistički način i čini se kao da su Zoran predin i Matija Dedić napravili album za svoj gušt.

Matija Dedić se odlično snašao dajući odličnu podlogu Predinovom šansonjerskom vokalu obradivši pjesme koje inače nisu u njegovom opusu i sa par odličnih ideja daje slušljivost albumu i nekim pjesmama i novo ruho ali i održava tu sjetu koja se nameće u svakoj pjesmi. Obrade se ne razlikuju puno od originala i čak dobijaju sjenu monotonije zbog načina pjevanja, ali i otkrivaju da je Predin posebno vezan za svaku od tih pjesama. Posebno se ističu Bregovićeva ''Te noći kad umrem'' koja zvuči sjajno u ovoj izvedbi , dok je ''Magla'' Josipe Lisac koja je puno zahtijevnija dobila neku novu tišu boju. Vajtina ''Azra'' uz Predinovu autorsku ''Šta bi mi bez nas?'' su najbolji dio albuma iako slušajući album kao cijelinu teško je reći da neka od pjesama odskače od drugih.

Sve su te pjesme već puno puta obrađene od brojnih glazbenika i original verzije su i dalje najbolje jer su mnogi pokušaji ili previše dosljedni izvornim verzijama ili su pak odlutali u nove stilove i žanrove udaljavajući se i mogao bi reći kvareći pjesmu. Svojim minimalističkim pristupom, emocionalnim vokalom koji pjeva kao da mu se ne da ili da sam sebi pjevuši svoje omiljene pjesme i Matijinim prebiranjem po tipkama u svom jazzy stilu i diskretnim back vokalima, iskusni i talentirani Matija Dedić i Zoran Predin su to elegantno i profesionalno odradili tako da su obrade u novom ruhu nisu previše udaljile od originala i ovaj album će sigurno naći mijesto u kolekcijama ljubitelja ex-yu hitova, kao i Predinovih i Matijinih obožavatelja.

Dva velikana glazbene scene su ovim albumom započeli uspješnu suradnju ostvariviši Predinovu želju da snimi svoje omiljene pjesme reinterpretirajući ih na svoj osebujan način a Matija se pokazao kao najbolji izbor za ovaj uravnoteženi opus u kojem izdvojiti najbolju obradu će morati ostati slušateljev osobni izbor.

ocjena albuma [1-10]: 6

sensimillax // 29/11/2011