Boris Ciglenečki, poznatiji pod nadimkom Cigla, osoba je koji cijeli život živi glazbu. Bubnjar, producent i glazbeni urednik samo su neka od glazbenih polja u kojima ovaj žeteoc djeluje. Na ovom cd-u uz njega su njegova "djeca", jazz orkestar Hrvatske Glazbene Mladeži, s kojima surađuje duži niz godina. Ono što čujete na ovom albumu je bigbendovska atmosfera lišena krutih zakonitosti, glavni motiv sviranja je opuštajuće zadovoljstvo. Kako bolje odraditi prvih pedeset pet godina nego svirajući, tako da je gospodin Ciglenečki sjeo za bubnjeve i odlupao kompletan koncert. Album ima pogođenu slavljeničku notu, glazba je vesela i poletna, mogu je slušati i oni kojima jazz ne samo da nije primaran nego se u njemu (s)nalaze kao riba na suhom. Baš ta činjenica je možda i najveći dobitak albuma. Jedan od onih albuma s kojim možeš pustiti mozak na pašu i prepustiti se glazbi.

Ipak neke pjesme na ovom albumu treba izdvojiti. Od instrumentala će najprije pridobiti vašu pažnju beatlesovka "Norwegian Wood" u kojoj je vodeći solo preuzeo alt saksofonist Andreas Marinello i uvodna "No Drums No Band" u kojoj Cigla bubnjarski moćno pokazuje zašto je i dan danas toliko unutra.



Vokalni solisti su također dali sebe, pa je Zdenka Kovačiček svojim glasom posebno impresivna bila u "Makin' Whoopee". Gabi Novak se jednostavno stopila s big bendom pri interpretaciji Arsenove "Sve što znaš o meni". Tu su prateći muzičari sišli k laganijoj atmosferu s nadopunjavanjem u solo dionicama između glasovira (Zlatko Dvoržak) i gitare (Ante Gelo). Posebno poglavlje može se napisati za pjesmu "Intima", ovdje u vokalnoj izvedbi Gabi Novak. Pjesma čiji autor je Miljnko Prohaska, jedina je hrvatska pjesma koja spada u svjetske jazz standarde i izvodili su je mnogi jazz velikani.

Kako kaže Gabi Novak u kratkom govoru na albumu, "zahvaljujemo se Borisu Ciglenečkom što je uvijek bio na strani dobre glazbe". Mislim da se tu više nema što dodati. Ni oduzeti.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 15/04/2015