Zaključak nakon slušanja novog albuma mogao bi biti da je Nina promijenila postavu benda, al ne i zvuk, barem ne značajno. I to je dobra stvar.

Od "Daljina" gdje su se tek u tragovima čuli psihodelični elementi, na "Pticama" su oni doletjeli u Nininu glazbu, da bi se na "Stablu" skroz ugnijezdili te ispunili album. Nekima će se to sviđati, a nekima ne, no Nina i društvo našli su taman dobar omjer akustike i progresive/psihodelije tako da baš svi budu zadovoljni.

Kroz dva singla koji su najavljivali album (Bicikl i Savršeno običan dan) moglo se zaključiti da će se album mnogo više bazirati na akustičnim elementima, no koncerti su najavljivali nešto drugo. Osim ove dvije pjesme, u kojima je u prvom planu predivan vokal, a muzička podloga je tu tek toliko da bude, umjerena i fina, takva je situacija i u najljepšoj pjesmi na albumu - Vožnja te tradicionalnoj prearanžiranoj Vuprem oči.



Ove bi pjesme u slučaju objavljivanja vinilne ploče, mogle činiti zasebnu stranu, mirniju i opušteniju. Ostatak pjesama pod "dirigentskom" palicom Nininog najdugovječnijeg suradnika Frederica Lanza u prvi plan stavlja klavijature. Nekom prelaznom pjesmom mogla bi se učiniti Kraj mene, koja počinje u mirnoj igri klavira i Nininog vokala da bi se pred kraj i jedan i drugi razgoropadili i prešli u psihodeličnu jazzersku međuigru.

Zlokobni zvuci klavijatura uvode nas u zanimljivu pjesmu Obod šešira i to je jedna od pjesama zbog čije se atmosfere pri slušanju osjećam relativno neugodno, no mislim da je to bila i težnja. Druga pjesma zlokobne atmosfere, je već otprije poznata obrada Dječakove pjesme Satana Panonskog odnosno Ivice Čuljka, koja se potpuno uklopila u okruženje. U nastavku druge strane ploče nailazim na naslovnu pjesmu, Stablo. Pri prvim taktovima ove pjesme pomislio sam da su tak zvučali Pepel in Kri. Zašto? Nemam pojma, nikad ih nisam slušao, al eto, takva je asocijacija pala i odlučio sam je podijeliti s Vama, pa ako netko ima ideju nek se slobodno javi. No, ova je pjesma totalno retro psihodelična i daje Ninin vokal u potpuno drugačijem svjetlu nego inače.

Za kraj je ostavljena naoko mirna i fina Osmijeh kao porculan, no ona u svojem središnjem dijelu prelazi u klavirsko orgijanje, da bi se opet smirila i na kraju poručila "Utapa se sreća najveća", a slušatelja prisilila da ovaj album stavi na repeat i uvjeri se u još jednu odličnost ovog albuma.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 11/04/2014

PS: Ako još niste, svakako poslušajte Ninin "side" projekt PRIDJEVI.