Profinjeni zabavnjak kojeg prezentira ovaj debi album splitske pjevačice Ane Opačak, učesnice Voicea, splitskog festivala, dobitnice Porina za najbolju vokalnu suradnju i još ponečega, nalazi se na skliskom terenu lakoglazbenog estradnog kiča i hipsterskog pomodarstva. U principu, njena stilska ljestvica je malčice pomaknuta iznad razine uobičajenog šlageraškog prosjeka s povremenim ubodima u nategnuto elastični retro pop, a daleko manje soft-rock s jazzy natruhama mnogo saftajući relevantnije svjetske komercijalne obzore unatrag desetak, ha pa i petnaestak godina. Onaj stari radio hit što svakodnevno odzvanja u eteru, "Bam Bam" dođe kao evidentan Zaz štos na kojeg se mnogi hvataju s prozirnim vitražom kabareta, francuske šansone, te elemenata world-musica i gypsy štimunga. Ali, prevarili bi ste se da je album otišao u tom smjeru...



Niska od 12 pjesama (autori Ines Prajo i Arijana Kunštek uz produkciju Ivana Popeskića) donosi primjerice sinkopirane fragmente "Somebody that I used to know" velikog hita belgijskog Gotye što je 2011. poharao sve liste i onda jednostavno nestao s lica zemlje, a riječ je o "Susret", vrlo blisko koncipiranoj u blagom reggae ritmu, nadalje "Pjesma" u duetu s Gabi Novak prati one dobro znane Stingove elegije s doziranim latino-jazzy pop atributima od "The Soul Cages" albuma iz 1990. naovamo kada je sve više skretao iz rotacije rafiniranog rockera, pa zatim naslovna "Sve što ostaje" igra smooth/ soft jazz na račun francuske šansone, a iznenađenje jest surf-rock "Daj sad opet" u varijanti razblažene Shakire s početka 21. stoljeća.



Starinski tango štos "Laku noć i sretno (feat. Sandro Bastiančić, Damir Kukuruzović & Bruno Urlić)" idealno sjeda u ovakav revival što se komotno može koristiti u nekom novom, priželjkivanom blockbusteru "Tko pjeva zlo ne misli" i pobuđivati emotivne premise u narednom, također tangu/ fandangu "Na kraju dana" koji ima nešto i od atmosfere zaboravljenih argentinskih šminkera Gotan Project, a i nespretne frakcije Quinteto El Despues, ako ih se sjećate (na Valentinovo 2006. su održali koncert u krcatoj zagrebačkoj Tvornici http://old.barikada.com/backstage/2006-02-14_quinteto_el_despues.php). Stereotipan soft-rock "Lijepi moj" nije ništa drugo do li reminiscencija prvog hita "Ne daj" Natali Dizdar, fini smooth-jazzy balans daje elegantna "Oprosti žurim" s malčice razbarušenijim aranžmanom trube Branka Sterpina dok su dvije posljednje "L'amour c'est comme le vent" i "Love" na francuskom i engleskom laganije varijacije "Bam Bam" i uvodne "Ljubav".



Komercijalni pop svakako traži ovakve dovitljive izlete, ugodne za uho u gomili svakodnevne plebejske bižuterije na hrvatskom radio eteru, van svake sumnje, ovaj materijal ima mnogo potencijalnih aditiva za veliki uspjeh, slobodno se konstantira da sve ide uz dlaku, sjeda u uho i osvaja na prvo slušanje jer Ana ima karizmatičan, lijepi soprano vokal visokih registara ne razmišljajući mnogo o konceptu, a još manje o ideološkom aspektu što je velika šteta jer je lirika toliko plitka, ponekad priglupa u pretjeranom emotivnom klišeju sa ciljem da se dodvori najširoj audijenciji. Samo se valja nadati da joj karijera neće otići u smjeru Severine, Jelene Rozge i Danijele. Za sada je glazbeno OK, uredno i fino, može proći kao blaga opozicija u iščekivanju narednog koraka, huh, a kamo dalje?

Naslovi: 1.Ljubav, 2.Bam Bam, 3.Susret, 4.Pjesma (feat. Gabi Novak), 5.Sve što ostaje, 6.Daj sad opet, 7.Laku noć i sretno (feat. Sandro Bastiančić, Damir Kukuruzović & Bruno Urlić), 8.Na kraju dana, 9.Lijepi moj, 10.Oprosti, žurim, 11.L'amour c'est comme le vent, 12.Love

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 10/01/2023