home > mjuzik > Sloboda

kontakt | search |

NINA ROMIĆ: Sloboda (Aquarius Records, 2018)

Otkako sam, pa valjda bio prvi koji je pisao o ovoj, danas velikoj hrvatskoj autorici, pjevačici i kompozitorici, još tamo prije više od deset godina (izvještaj Live Acoustic Festival, 25.XI 2007. http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=3807u starom Spunku), tek sam samo jednom bio u prilici da recenzijom popratim njeno izdanje. Doduše, radilo se o albumu "Dođe Božić, oj koledo!" http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=5633 kojeg potpisuje Dunja Knebl u kolaboraciji s njom, te Tomom Sombolcem i Damjanom Čakmakom iz doom-metal benda S.O.M., ali i to je bilo jako davno, 2008. godine. U međuvremenu je Nina strahovito napredovala od tipične kantautorice s akustarom gitarom potvrdivši one moje prve pretpostavke da će postati jedna od najznačajnijih vokalistica s naših područja, te joj je rapidno rasla popularnost kako je objavljivala albume došavši u poziciju radiofoničnosti s nizom od nekoliko vrlo emitiranih svakodnevnih pjesama, ali to je već druga tema za razglabanje o kriterijima glazbenih urednika što se kao pijani plota drže stereotipne i jako dosadne repetirajuće play liste za neuko pučanstvo tražeći samo komercijalni pop hit…



Odvojivši se od klasičnog kantautorskog izraza, a i početnih etno/ folk/ world-music relacija, s albuma na album je pokazivala sve veće raspone stilsko-žanrovskih interesa došavši s ovim četvrtim zvaničnim dugosvirajućim djelom u opće šarenilo šarmantne šansone koja je čak uronjena i u blues, rock, brze tempove, komorni gothic-pop s acid-jazz elementima ili u slučaju završne, naslovne "Sloboda" i u vrlo zvrkasto-zabavan spoj foxtrota, swinga i retro-popa uz naglašene duhačke dionice dvojice gostiju, dobro znanih Ivana Šugara (saksofon) i Alena Bernobića (truba). Ovaj potonji učestvuje i u značajnoj roli pjesme "Oblaci", inače jedne od prvih koje sam osobno čuo od Nine na spomenutom Live Acoustic Festivalu kad joj je pratnju s drugom gitarom činio danas pomalo zaboravljen Filip Kozlica iz nekoć obećavajućeg benda Lotus. Tada ta pjesma ni izbliza nije bila ovako uzbudljiva kao što to ovdje zvuči - počinjala je iz laganih staccata i odvijala se dinamički, koliko je to poprlično nezainteresiran auditorij Spunka i uvježbanost u duetu s Kozlicom dopuštao. Sjećam se, tad sam baš razgovarao s Vedranom, današnjim Šemsom, frontmenom Brkova koji je kovao strategiju nečeg novog i drugačijeg (netom je baš napustio bend Hitchock), natuknuvši mi - 'svi ovi kurca neće postići s ovakvom glazbom' (probajte pročitati taj izvještaj Live Acoustic Festivala u Spunku), a ja sam mu odvratio 'nemoj biti baš tak siguran, slušaj kaj cura pjeva koju vidiš prvi put isto kao i ja i kakav ima glas. To će jako daleko doći'. Nimalo se nisam prevario. I vidiš, o Nini se piše s hvalospjevima, a o Vedranu Šemsi i Brkovima, eh, da, isto kao što se i Bora Čorba, David Lee Roth ili Aerosmith više ne sjećaju svojih starih šank kolega i kritičara koji su ih podržavali u iskonskom pražnjenju svijesti, a ono je najbitnije za umjetnički potpuni dojam sažimanja svih frustracija u jednu najglavniju ljudsku umjetničku kanalizaciju - glazbu o kojoj se može jako dugo raspravljati.

Vratimo se na album, dakako, vodeću ulogu glazbenih majstorija i ovaj puta pripisuje hrvatski Francuz Fred Lanz bogatim intervencijama klavijatura šetajući atmosferičnošću, ambijentalijama, jazzy pasažima, a bome i inteligentno dekoriranim efektima kojekakvih šumova, škripova i ispadima izvan miljea standardnog šansonjerskog popa zaputivši se i u teritorije daleko bliskije laid-backu IDM/ indietronice što upućuje na daljnji razvoj Ninine glazbe koja, nadam se, neće s vremenom pretvoriti u zabavnjačku estradu poput nekoć davno vrlo potentnih rockerica Meri Cetinić, Zorice Konđe, Alme Ekmečić (jel' se itko više sjeća te prekrasne plavuše?), pa i Doris Dragović što je prvotno bila druga vokalistica splitske rock grupe More ili danas posve benignih Maje Odžaklijevske, Vesne Vrandečić (ex-Xenia) i Bebi Doll. Još jedina stara zvijezda ex-Yu rock estrade ostala je Slađana Milošević koja se daleko hrabrije uputila u alternativniji segment ovozemnog black metala. Daj Bože da Nina Romić nikad ne postane zabavnjača s blesavim tekstovima u rangu Huljića, Tutića, Hasanefendića, Gibbonija, Mihaljevića i ostalih kvazi-umjetnika što tvore našu elitu na jako glup način fokusirajući se na ogromnu snagu srpske scene ultimativne proizvodnje velikog hita. Nini je to nepotrebno, ali vidljivo, dozvolite, radi baš upravo na tome da od lokalne, hrvatske zvijezde s underground stavom pokuša napraviti i proboj na cijeloj ex-Yu sceni inteligentnim, modernim indie-rock/jazz-pop stavom koji je praktički i vrlo originalan i autorski legitiman i jako maštovit.



Zanimljivo jest da u ovakvom šarenom stilskom izdanju Nina niti ovaj puta ne preže od mračnih i frustriranih tema usmjerenih na zatomljene, neispunjene, neostvarene i bolne emocije isporučivši cijelo brdo lirske gorčine čistog intimnog pesimizma u kome ljubav trpi na račun odbačenog konformizma koji nije posijao sjeme Bogom danog imperativa, odnosno nekih nužnih obaveza što su sastavni dio jedne zdrave i tolerantno usklađene emotivne veze. Odnosno, ne treba biti da ona progovara iz vlastitih iskustava; umije se vješto konfigurirati u mračnu poetičarku na rubovima pritajene erotike zračivši čak i zajedljivo-osvetničkim, vrlo ljutitim i razočaranim leksikom spremnim i na lukavo 'copranje' nikome ništa ne ostajući dužna dovitljivo kroz prividnu snenost dramatizirajući o vječitoj nesavršenosti emotivnih odnosa koji puta i prgavo odvrativši poput PJ Harvey kad je nesklad u nerazumjevanju vodeći faktor teme.



No, taj, tek samo 'na papiru' nježan lirski segment sasvim je drugačiji u njenoj interpretaciji prožetoj gromkim jazz-rock mezzosopranom kojim je još odavno nadmašila svoje mentorice, a sada se ozbiljno približava najvećim damama - Zdenki Kovačićek i Josipi Lisac stvarajući svoj vlastiti, potpuno prepoznatljiv izraz kakav idealno sjeda u ovakvo rockerskije i atmosferski gledano puno mračnije izdanje s ukusno poredanom serijom pjesama što konceptualno tvore prisebnu kritiku današnjeg, suvremenog poimanja ljubavi u kojoj su obje strane primorane da pate i ispaštaju.

Naslovi: 1.Šuma, 2.Ti si a nisi, 3.Ništa u meni, 4.Čime se hraniš, 5.Tinta, 6.Svjetla, 7.Oblaci, 8.Crno, 9.Sad kad je gotovo, 10.Sloboda

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 16/06/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: We Already Lost the World

BIRDS IN ROW: We Already Lost the World (2018)

| 15/07/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Born Into This

TYGER LAMB: Born Into This (2018)

| 14/07/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Marzon

MARINADA: Marzon (2018)

| 14/07/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Fear of the Horizon

BUNNY & THE INVALID SINGERS: Fear of the Horizon (2018)

| 13/07/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: On Hold

FENNE LILY: On Hold (2018)

| 12/07/2018 | pedja |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Sloboda

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*