Sjećam se kad sam s Anom i Martinom, klavijaturistocom i vokalisticom grupe Ti, ja i moja mama, prije nešto manje od dvije godine radio intervju, da su se već tad rađale prve ideje o novom, mračnijem izričaju, side projektu koji se ne poklapa s veselijim i pozitivnim zvukom matičnog benda U pol' 9 kod Sabe. I, korak po korak, stigli su i do prvog EP-a, 'Gurni me u valove'. Priču oko benda Ti, ja i moja mama možete pročitati u intervjuu s curkama, koji je također izašao u današnjem broju portala terapija.net. Valja napomenuti da su, uz jezgru Saba, Ane (klavijature) i Martine (vokal), u ovoj grupi neobična imena još Hena (bas, također i U pol' 9 kod Sabe), te gitaristica Sandra. Sandra je svirala na početku s Anom i Martinom, dok su se U pol' 9 kod Sabe zvale U pol' 9 kod Sandre, a probe održavale kod Sandre u stanu. I tako se sad Sandra vratila na početak koji nema baš nikakvih glazbenih sličnosti s cabaret pop formom Saba. I njena gitara apsolutno odgovara zvuku TJMM. Baš ta različitost u odnosu na Sabe me je pri prvom slušanju albuma stavila u čudan oblik neutralnosti. Iako sam znao da su Ti, ja i moja mama nešto drugo, trebalo mi je nešto vremena da ih usisam u sebe. Definitivno nisu bend koji me osvojio na prvu. Malo pomalo, klupko se odmotavalo, i nakon nekog vremena davio sam se s pet pjesama ovog ep-a. Ti, ja i moja mama u sebi imaju opuštajući, melankolični, blago psihodelični i elektronski ugođaj. Prvo što sam slušajući 'Gurni me u valove' pomislio; to je idealna glazba nakon posla, za situaciju u kojoj dođete u svoj stan u kojem vas dočeka tišina. Stavite kadu da se puni i, prije nego što se nju ispružite, pustite si predmet ove recenzije. I tako se, pjesmu po pjesmu, utapate u njihov ugođaj dok se opuštate u kadi. Za takav ugođaj zaslužna je više glazbena podloga, dok su tekstovi puno realniji i traže razmišljanje.

Krenimo redom; "Pusti novce i bježi", koja otvara album, govori o mraku kojim smo, na ovaj ili onaj način, i mentalno i socijalno okruženi i bijegu od njega. Iako pjesma u naslovu parafrazira poznatu numeru Haustora, tu svaka sličnost i prestaje. Nadam se samo da naslov pjesme neće biti proročanski, iako ne bih ruku u vatru stavio. Bijeg od svih sranja se nastavlja i u idućoj, "Plan za bijeg", u kojoj glavna protagonistica želi reći ne i poslati sve u tri. I pobjeći daleko od svih ideologija našeg jadnog konzervativnog društva. Jedina pjesma koja ima nešto pop atmosfere dragih mi Saba, "Jako sam mala", zaživjela je i u spot formi. Pjesma govori o neuklapanju u društvo, u kojoj se glavna protagonistica trudi biti u koraku s okolinom, u kojoj mijenja sebe i ulaže trud u nešto u što, realno, ni sama ne vjeruje. Kako biti netko drugi, jer biti svoj očigledno teško prolazi.



Ako ste se još zadržali na tekstu, vratite se na onaj dio u kojem ste uronjeni u kadu. I sad ste u razmišljanjima o stihovima s albuma utonuli u lagani san i polako se krenete utapati. U tom trenutku bude vas ritmovi naslovne "Gurni me u valove", koja vas surovo vraća u stvarnost i spašava od utapanja. Onaj vremenski interval između trenutka da se možda nećete probiti i trenutka u kojem prskate rukama po vodi i dolazite do zraka, to je pjesma "Gurni me u valove". U toj pjesmi je Martinin nježni glas zamijenjen srdžbom nabijenim, reperskim Aninim izričajem, koji ima nešto od onog gnjeva, u kojem je Remy iz Elementala prava majstorica, a mogao bih pjesmu usporediti i s onim što uživo rade cure iz Playground Hustle. To je definitivno pjesma koja najviše odskače od ostatka albuma, u kojoj je spojena sirovost hip-hopa i punkerske energije. Album završava laganijom "Sjećaš se one oluje", koja ima ponešto ugođaja filma 'Tko pjeva zlo ne misli', Zagreba pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, u kojem Ana ima ulogu operne pjevačice, dok nam Martina naratorski prepričava što se dogodilo tog dana. Glazbena pozadina u kojoj caruju klavir i gitara oplemenila je Martininu priču, poput soundtracka za recitaciju.

Kroz većinu pjesama na albumu javljat će se mrak kao jedan od motiva. I to bi one koji vole pozitivan stav moglo odbiti od tebe, mene i moje mame. 'Gurni me u valove' niti ne nudi nešto lijepo, ovo su pjesme koje na jedan intiman način traže bijeg od nečega od čega je nemoguće pobjeći. Takav mrak će vas ili privući ili odbiti, tu nema sredine u kojoj možete birati u kojem smjeru želite dalje.

Razmišljajući o nekim izvođačima s kojim bih ponajviše glazbeno usporedio bend Ti, ja i moja mama, prvo su mi iskočili Sara Renar i Urban. I koliko god sličnost, posebno zbog mračnijeg ugođaja postoji, toliko postoje i različitosti. Otprilike kao da uspoređujem Saru s Damirom.

Iako je možda prerano pričati priču u kojoj bih ovaj mini album proglasio najboljim u tekućoj godini, teško je povjerovati da mi se on neće naći u konkurenciji. Ono što sam kroz njegovo slušanje otkrio je iskrenost, u kojoj je curama nebitno hoće li se to nekom svidjeti ili ne, jer je bitno da se njima sviđa. Meni je i više nego odlično, a nekako sam siguran da nisam jedini. Uostalom, već ovaj petak, 17/02 u Tvornici možete to i provjeriti.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 15/02/2017