home > literatura > Ja, prvo lice množine

kontakt | search |

MILAN B. POPOVIĆ: Ja, prvo lice množine (Samostalno izdanje, 2022)

Do sada najkraća Milanova zbirka poezije od svega 45 pjesama može se svesti i u vrlo opskurne knjižice kojima je format bitniji od sadržaja. Naime, na 156 stranica džepnog formata dobije se uz ukusno opremljenu naslovnicu Jakše Vlahovića koji je priložio i nekolicinu crno-bijelih ilustracija, više od polovice sponzorskih reklama poput oglasnog podlistka u dnevnim novinama. Jeste, sponzori su redovito prioritet, a budući da knjižica ima tiraž od čak 3000 primjeraka (kad se rasproda Milanče je bogataš!!!), može jako dobro poslužiti za recimo brzopoteznu tiskovnu informaciju gdje nabaviti tjesteninu, uređaje za ventilaciju, grejanje i kondicioniranje, odličan prirodni pčelinji med, nabaviti novi model Renaulta i Dacije, usluge elektro instalacija ili servisirati kompresor, što mi je baš nedavno trebalo kad mi je crknuo prilikom farbanja i špricanja kuhinjskih elemenata, ah, nebitno je. A mogu se pronaći i medicinske, pa i pogrebne usluge. I još puno toga - poneka vinarija, destilacija, pekara, kampiranja na idiličnim mjestima za koja se, usput rečeno, ovdje barem u Hrvatskoj i na zapadnom Balkanu uopće ne zna...
[  ]

To podsjeća na jednu jako zgodnu prispodobu pokojnog Peđe Vraneševića kada je Laboratorija Zvuka bila u najkreativnijoj snazi, tamo početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a velikan je jednom prilikom izjavio kako često vidi rock'n'roll koncerte poput seoskog vašara na kome bi uz rokačinu bilo zgodno prodavati domaće kobasice i točiti seosku rakiju pečenicu jer je Marko Brecelj na jednom svome nastupu s više izvođača tražio dupli konjak, a stalno je dobivao mali (0,3) što ga je jako razljutilo i od čitavog festivala napravio dernek na teret organizatora.
[ Milanče Borisav Popović ]

Milanče Borisav Popović   © slikaše Miodrag Stošić

Pa premda je ovo zafrkantski uvod, sadržaj Milanove poezije nimalo nije komičan. Tek s početka sarkastičan i ironičan kriticizam na umjetnički život umoran od egzistencijalnih tegoba, muzičkih i književnih recenzija, izdavačkih kuća, kolega iz novinskih redakcija, web portala, pa lažnih devojaka, lažnih prijatelja i tako svega i svačega gotovo unedogled (prva pjesma "Umoran sam oče mili"). Ali ne nastavlja tim lamentacijama, već se okreće Bogu, Isusu, razmatranjima smisla života u raznolikim kolopletima umjetničkih, ali i ljudskih, te humanističkih stavova.

Otkriva se istinski i ogoljuje prije nego li bi se pomislilo - vrlo brzo otvara dušu egoistično grebajući vlastite rane, znanog mu tetoviranog srca i duše koje je ispuštao u stihove nemilice na prvim literarnim izdanjima. Rijetko se baca u koštac s dijalozima, dualitetima i društvenim socijalizacijama koje je ostavio u zbirci "Pesma bunca i plače" www.terapija.net/literatura.asp?ID=29869 (2019), tek tu i tamo u ponekom stihu revoltirano nezadovoljan i frustriran, a bome i pomalo zavidan jer 'iz poneke dosade, iz ljubavi piše(m) pjesme, neki kažu: kreativna dela! Pesme razne; pesme prazne; pesme što suze rone; tu i tamo ubode(m) i poneki hit'. A i jasno se ispovjedajući da se obraća 'upravo tebi čitaoče moj plemeniti, jer tebe čestitog ima(m) i nadu u bolja sutra i vedra jutra'.

Lamentirajući prekopava samog sebe poput suicidalnog lešinara, darkera-rockera-metalca što i jeste po glazbenoj nacionalnosti (obožava Guns'n'Roses, ako niste znali, to mu je bend no.1, priznaje u pjesmi "Šeširi i ešarpe - posvećeno Dubravki Vlasonjić - Vidić"), duhovnog mazohiste netremice uživajući u predočavanju vlastitih patnji, strasti, bolova, demona i anđela, na momente se učini pokajnikom kome su rock and roll, seks i religija pod istom zastavom sukobljavajući dobro i zlo, požudu i skrušenost, pretenciozno glumatanje i iskrenost, a sasvim nenamjerno i nenamjenski slučajno ostavlja dojam Nick Cavea u najnovijoj fazi nakon smrti mu dvoje sinova. Iako Milan ne otkriva čistu suštinu, kroz retke se naziru obrisi tegoba saznanjem da mu je otac obolio od korone (15.1.2022.), a na posljednjih 14 pjesama upućuje posvete uglavnom prijateljicama i krugu ženskih persona s velikom dozom pozitivizma i neskrivene dobrohotnosti odvalivši odmjereno balansirani kontrast teškim i turobnim raspoloženjima.

U fino sažetom predgovoru Olge Stojanović koja prepoznaje Milančetovu gusto a svedenu, razuđenu a kontrolisanu, bahatu a obzirnu karakternu osobinu ratnika koji se poezijom bori protiv poezije i time joj neizbežno - pripada!, dodajem refleksivno zrelu christian rock dijalektiku, epigonsku dakako, jer je vrijeme brutalnih dobronamernika ne samo u njegovom slučaju istoimene zbirke iz 2006. godine po kojoj je i nastala ona čuvena kompilacija www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=8332 četiri godine kasnije sa Slađanom Milošević i još 16 rock/metal/hard-rock/gothic izvođača bila samo početak dodacima tranzicije pozitivnog nihilizma u širokom spektru globalne emotivne i empatijski neugodne životne depresije o kojoj se u komercijalno medijskoj suštini malo pridaje pozornost na Balkanu. Banalno rečeno - mnogo se laže postavljajući korumpirano degutantno visoke standarde koji ne postoje. Da je u ovome slučaju kurentnog vremena autor Ukrajinac-poeta, uzmimo bez noge ili ruke raznesene šrapnelom granate, možda bi došao na Pulitzerovu listu kandidata literarnih ostvarenja tekuće godine iz rovova negdje od Donbasa do barikada u Mariupolju, Hersonu i Luhansku, međutim balkanski slučaj artizma, kulture i znanosti u trenutnoj situaciji nije relevantan svjetskim potrebama s obzirom da se daleko više cjeni turizam Jadrana, kamenih plaža za razbijanje noga i gležnjeva s enormno visokim ciframa smještaja po apartmanima i hotelima (od 50 do 300 eura po danu), techno party tetrevenki za stotinjak tisuća posjetitelja, nezaobilazni narodnjaci 'gdje god-došao-trap-folk-zabavnjak-slušao', naravno i omiljenih Milančetovih nutricionističkih strasti koje, zanimljivo, ovdje nisu spomenute u ama baš niti jednom kontekstu mada naslovnica aludira na kulinarski hedonizam, ovo je iskrena i ogoljena Milančetova poetska kuhinja poput proje, hrvatski rečeno žganaca začinjenih lukom uzgojenim iz vlastitog vrta proštihanog, brižljivo okopavanog i zasađivanog svakog proljeća.
[ posveta Milančeta ]

posveta Milančeta   © slikaše Ramona, a nije Horvi

Shvatiti će te. Najjednostavniji Milan Borisav Popović do sada. Jednostavniji ne može biti. Uvijek je odličan, što god da mu je na tetoviranom srcu.

horvi // 19/08/2022

Share    

> literatura [last wanz]

cover: Ja, prvo lice množine

MILAN B. POPOVIĆ: Ja, prvo lice množine (2022)

| 19/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Azrini svjedoci

BORIS LEINER: Azrini svjedoci (2022)

| 05/07/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dostojevski, povest o napaki

MATEJ KRAJNC: Dostojevski, povest o napaki (2021)

| 28/02/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Evangelij iz Languedoca 1 (Povesti iz sage Vitezi in Čarovniki)

BOJAN EKSELENSKI: Evangelij iz Languedoca 1 (Povesti iz sage Vitezi in Čarovniki) (2021)

| 01/02/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: KRIVNJA OŠTRICE

JOE ABERCROMBIE: KRIVNJA OŠTRICE (2021)

| 31/01/2022 | robert tabula |

>> opširnije


> chek us aut!
> podaci o djelu
cover: Ja, prvo lice množine
Bibliografija:
|cd|Molitva tetoviranog srca (2006)
|cd|Vreme brutalnih dobronamernika (2006)
|cd|Oka da ne ispustim dah (2007)
|cd|Na kori integralnog hleba i olovci (2011)
|cd|Pesma bunca i plače (2017)
|cd|Pesma bunca i plače, drugo dopunjeno izdanje (2019)
|cd|Ja, prvo lice množine (2022)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*