'Krv je moje svjetlo i moja tama' - ovim riječima počinje poznata poema "Jama" od Ivana Gorana Kovačića. Krv, tama i svjetlo su ujedno i tri centralna elementa oko kojih je izgrađena ova izvrsna anti-ratna poema. I koja kao rijetko što drugo napisano opisuje grozote rata i onoga što su ljudi sve u stanju učiniti jedni drugima. Krv je simbol života, a prolivena krv znači njegov brutalni svršetak i smrt. Svjetlo kao nešto najuzvišenije smjenjuje zagrobna tama. U ovoj poemi se goli i nezamislivi užas, mržnja i slatki vonj smrti miješaju s hladnim blatom masovne grobnice. Glavnom protagonisti, među ostalom, oči bivaju iskopane od strane zvjerskih mučitelja prilikom jedne masovne egzekucije u Drugom svjetskom ratu. Svjetlo vidljivog svijeta mu zamjenjuju vječnom tamom. On ipak nekako uspijeva preživjeti i ispuzati iz jame u koju je bačen s ostalim izmasakriranim i ubijenima. Potom on nalazi jedno novo, unutarnje svjetlo u želji za, jednim od najsnažnijih poriva: osvetom. Istim riječima otpočinje i najduža istoimena pjesma ovog vukovarskog black metal benda na njegovom novom EP-u. U kojem su napravili vlastitu nekonvencionalnu interpretaciju spomenute poeme. EP je također podijeljen na tri glavna pojma, koji se odrazuju i u nazivima pjesama: "Dželat", "Jama" i "Grob".

Shodno žanru u kome se kreću, njihovo viđenje ove poeme je prožeto pesimističnim stavom o bespomoćnosti čovjeka spram zle sudbine koja ga sljeduje. Što i potkrjepljuju i s obradom pjesme "Za korak paklu bliže" ('Svakim danom..') srbijanskog black metal benda The Stone. Koja se kao tragično okončanje čovjekovog životnog puta nalazi na kraju ovog EP-a. Dželat-Jama-Grob, je redoslijed kojim su ovi Vukovarci uokvirili svoj novi, treći po redu i do sada najbolji uradak. I dok su njihova prijašnja izdanja patila od uglavnom plitkih pagan-folk motiva, ovdje su pokazali da su tematski odrasli, a u svom muzičkom izričaju i tome dorasli. Skladbe su im puno kompleksnije nego prije. Oštri gitarski riffovi su sada puniji, izražajniji i progresivniji. A rad bubnjeva zahtjevniji i s više varijacija. Zvučni raspon u kome se kreću seže od atmosferičnog do klasičnog black metala, a ono što sputava u potpunom užitku preslušavanja ovog EP-a je njegova nešto lošija produkcija. No slušati riječi ove poznate poeme u kaustičnom guturalnom Kobovom vokalu pruža njenu potpuno novu, još više uznemirujuću sliku nego što je ionako već bila. A Izrodova crnometalska tremolo rifologija prišiva tome svemu dodatnu jezivu i zastrašujuću notu. Ali najveći učinak koji je ovaj vukovarski tandem postigao je taj što su uspjeli uhvatiti mračnu atmosferu "Jame" i napraviti njen svojevrsni soundtrack. I gdje još jednom ukazuju na ono đavolje lice ispod ljudske kože. Zvjerska muzika za zvjerska djela.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 21/09/2012