Koliko puta ste obećali samom sebi da će te se pridržavati nekog pravila, principa i načela? I onda ste vrlo brzo prekršili vlastiti imperativ... Kroz vrlo zanimljivu satiru u stihovima, autor progovara o unutarnjim borbama s jednim velikim vlastitim porokom - hedonizmom.

Zbirka poezije Milana B. Popovića, beogradskog pjesnika, književnika, novinara i recenzenta, na jedan specifičan način predstavlja čistu konceptualnu alternativnu rock umjetnost. Da podsjetim, na ovim stranicama smo ga upoznali kao autora čiju su liriku uglazbili srpski rock i metal izvođači na kompilaciji "Vreme brutalnih dobronamernika" (http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=8332). Ovo je inače četvrta Milanova tiskana knjiga i slijedi tri prethodne zbirke pjesama koje su sve objavljene za Narodnu knjigu/ Alfa.

Za razliku od dotične cd kompilacije, ovdje se radi o sasvim neobičnom stihoklepačkom dizajnu u obliku satirične individualne ispovjedi. Dok su ovakvi lirski i spisateljski potezi uobičajenih ex-Yu rockera, ajde spomenimo Damira Avdića, St-a iz Goribor, Bojana Ilića Bokerinija, Lou Profu... prožeti različitim, manje-više temeljnim i gorućim rockerskim vibracijama (protest, bunt, ovisništvo, egzistencijalizam, socijala, emocije...), Milan osnovnu tematiku svoje poezije bazira na jednoj sasvim drugačijoj ovisnosti - neutaživom apetitu i prekomjerenoj ishrani koja mu je u posljednjih nekoliko godina donesla 20-30, pa i više kilograma suvišne težine. Kroz 3 poglavlja nazvanih "Klot pasulj", "Štuke i šarani" i "Masni kolači", Milan se satirički ogoljuje do srži predstavljajući se kao gurman i nepopravljiv hedonist kada su u pitanju prehrambena zadovoljstva koja gode njegovom nepcu. Međutim, uz sav napor da jede nekoliko manjih obroka dnevno raspoređenih u pravilnim vremenskim intervalima, on svaki obrok osim što dodatno 'pojača', često nadopuni sa međuobrocima i neplaniranim užinama. Stoga se neprestano odlučuje na dijete koje ne ispoštuje, pribjegava nekim metodama, te kako sam kaže u pjesmi "Pokušavam da smršam": '...ni sam ne znam šta sve nisam pokušao/ hodao i trčao krug, dva oko Ade, a to je tako dosadno...'. Posljedice su očite - on zbog korpulentnosti ne voli da se vozi gradskim saobraćajem, sve pare troši na taksi, od garderobe ne može ništa obući i po internetu traži odjeću za puniju gospodu. Izbjegava susrete licem u lice kod poslovnih kontakata, sve obavljuje telefonom, obuća mu se brže raspada pod većom težinom, ne voli da se fotografira, pojavljuje na TV i u medijima, a kada to baš mora, tada priloži fotografiju od prije nekoliko godina. Sve mu to uzrokuje velike probleme u životu i onaj tko misli da je ovo nekakva bezvezna tema kojoj je valjalo posvetiti zbirku poezije, grdno se vara.

Povezanost Milanove poezije koju on u ovom slučaju naziva 'poezija u proji' (proja = palenta, žganci) sa rockom je očigledna. Osim što je riječ o kratkim, britkim i jednostavnim pjesmama odreda pisanih u slobodnim stihovima bez rime, njegov izraz i stil su tipični onim vibrama koje imaju rock pjesme. U njima je on buntovan, gnijevan, frustriran, razočaran, oduševljen, paranoičan, konfuzan..., a uz sve to niti malo mu ne manjka zdravog humora, pa tako u naslovu "Mišljenja su podeljena" čitatelju upućuje apel da mu uz nagradu javi odgovor na jednu dilemu oko režima ishrane na njegovu web-stranicu. Uz raznorazne pikanterije kojima hoda po petom po redu iz niza 7 smrtnih grijehova (oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost), on svoj porok čas uzdiže hedonistički do nebesa, a čas spušta gotovo u vlastiti privatni pakao (čak razmišlja i o liposukciji), te u svakoj od 43 pjesama izvlači kojekakve satirične zaključke koji su relevantno povezani sa različitim socijalnim, društvenim, intelektualnim, samokritičnim i inim parametrima. Ustvari, suprotstavlja nezdrav životni režim ishrane onom također ništa manje nezdravijem, tj. stresnoj svakodnevici koja košta vremena, truda i živaca. Hrabro je stao pred ogledalo i iskreno otvorio vlastitu dušu gotovo vapeći iz svojeg privatnog ambisa poput Bareta iz Majki ili St-a iz Goribora.

Čitava knjižica (džepni format 19 x 11 cm) praktički se 'proguta' kao jedan obilniji doručak, ili hajde da se ljepše izrazim, poput jednog albuma koji traje nekih sat vremena. A nakon toga čitatelj više jednostavno ne može ostati ravnodušan na bujicu sjajnih metafora i iskrenih stihova koji kroz humoreske otvaraju metodičku raspravu o jednom od vitalnijih problema suvremenog društva - gojaznosti koju uzrokuje brza prehrana.

Primjetiti se može da nigdje ne spominje rižu, krumpir, kiseli kupus, mahune, ukiseljeno povrće, sezonske salate, čajeve..., kao niti jedno domaće tradicionalno jelo poput sarme, gulaša, punjene paprike, različitih bistrih i krepkih juha (supa), te općenito kuhanih, pirjanih i sirovih namirnica. Kod njega je sve prženo, sušeno, pečeno, pripremljeno na roštilju, proizašlo iz pećnice kao brza hrana (burek primjerice), odstajalo u salamuri, konzervirano (tunjevina, sardine, pašteta, ćufte) i uglavnom je industrijskog karaktera (kečap, majoneza, sladoled, čokolada). Također, bitno ili ne, dosta je čudno da ovakav gurman koji je uz to i vrlo rafiniran poeta, nigdje ne navodi da je kuhar koji uživa u pripremanju hrane i kuhinjskim zanimacijama. Uz olovku koja mu je najubojitije oružje, on bi 'poginuo za kašiku koju drži u vitrini, glanca je i polira' (pjesma "Ručak") istim žarom kao što gitaristi njeguju svoju omiljenu marku Gibsona, Fendera, Ibaneza... U svemu ovome kolopletu koji se vrti oko nutricionističkih tema, samoironično zaključuje - 'imam utisak da bih komotno mogao da se zaposlim u kol centru nekog savetovališta za dijetetiku. Momentalno. Ala bi ja tu pametne savete delio, širokom rukom, ne na prstohvat. Sve bi pucalo od zdravlja i svi bi bili fit' ("Sajt o pravilnoj ishrani"). Na koncu, u naslovnoj temi "Na kori integralnog hleba i olovci" s kojom završava ova zbirka, kaže: 'na kori hleba i olovci preživeti najgore godine! To je umetnost!'. Pokušava da se odhrva poroku svjestan svih problema koje on povlači za sobom i traži izlaz poput teškog đankija koji se sa metadonima, heptanonima i pripadajućim medikamentima skida sa ovisništva.

Potresna, ali istovremeno i sjajno koncipirana humoreska puna inteligentnih preobražaja s kojima je autor dotaknuo cijeli niz privatnih tema i pitanja o kojima nerado govorimo.

horvi // 05/08/2011

PS: Bibliografija:
Molitva tetoviranog srca (2006)
Vreme brutalnih dobronamernika (2006)
Oka da ne ispustim dah (2007)
Na kori integralnog hleba i olovci (2011)

Diskografija:
Razni izvođači - Vreme brutalnih dobronamernika (2010)