SPLEEN AND DICHOTOMY ENGINE: F (samostalno izdanje, 2013)

[ Dichotomy Engine ]

Dichotomy Engine

Rijetko je se kada iz lijepih stvari izrodilo neko znamenito djelo. U njima, naime, uživamo bez da smo svjesnih njihovog pravog značenja. I tek nakon što one prestanu ili tragično skončaju, bol za njihovim gubitkom pronalazi svoj put u riječi i glazbu. Tako su depresivnost, psihoza i emotivno mrtvilo glavne osnove na kojima počiva ovaj kolaborativno-konceptualni album, na kome su udružili svoje pesimistične snage dva srpska underground glazbenika. Teško probavljivi su zvučni pejzaži koje rasprostiru oni u ovih dvanaest komada i samo pod teškom mukom im se može diviti, izuzev onim "nesretnicima" koji su na sličnim valnim duljinama poput njihovih autora. Jedan od njih je Spleen, koji ujedno i stoji iza cijelog koncepta albuma, a sfera njegova interesa je ona mračna, izgubljena i otuđena strana ljudskog uma i duše. To je već dokazao i opsežno elaborirao u svojim prethodnim albumima jednom vrstom ambijentalno-eksperimentalnog, crnom atmosferom prožetog zvučnog kolaža i koji se uglavnom doima jednolično i monotono. S druge pak strane Dichotomy Engine, projekt Dražena Đorđevića, napravio je već u prethodnom EP-u iz 2011. pozitivan zaokret ka više distorziranom i puno izražajnijim drone/shoegaze stilu, koji je, kako se može ovdje čuti, sve više na tragu američkog Horsebacka. Budući da su većina ovih brojeva samostalni radovi navedenih glazbenika i samo dvije pjesme potpisuju zajedno, album kao cjelina je po kvaliteti neujednačen. I tu imamo nekoliko, osim za hardcore dark ambient/atmospheric fetišiste, malo zanimljivih ambijentalnih izlaganja, čije poduže minutaže im nisu donijele ništa boljeg ("F 11.7"). Dok na drugoj strani zatječemo nekoliko zaista inspirativnih i svježih glazbenih rješenja vješto kombinirajući ambijentalne-industrial zvučne elemente s gitarskom drone-distorzijom te ritmičnim perkusijama, koje mjestimično podsjećaju na 80's synth pop/darkwave ("F 22.0"). Izuzev početne pjesme s također vrlo mračnom poezijom izrecitirana sablasnim šaptom, album je instrumentalnog karaktera. Ali i bez tekstova i uz pomoć sporadičnih vokalnih i drugih zvučnih samplova, slušatelju biva jasna njegova zastrašujuće depresivna i psihotična orijentacija. S čime je i svrha albuma ujedno ispunjena - 'trenutak stvoren za ništavilo' ("F 41.2").

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 28/10/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Today - 'Cause The Devil Told Me So

JINHO JINZA: Today - 'Cause The Devil Told Me So (2018)

| 26/02/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Tightly Wound

DOROTHY HINDMAN: Tightly Wound (2017)

| 25/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Last Night all my Dreams Came True

WILD BEASTS: Last Night all my Dreams Came True (2018)

| 23/02/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Зелен, сончев ден, reizdanje

ФОНИЈА: Зелен, сончев ден, reizdanje (2018)

| 21/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: F
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*