Nekonvencionalna egzistencijalistička lirika u njenom nokturalnom, post-modernističkom ruhu i minimalistička u svom obliku, ali široka i dubinska u značenju: u svojem novom, trećem po redu izdanju, zvučnoj knjizi naslovljenoj "Tu gdje glasovi prestaju" i uglazbljenoj od strane pratećeg sastava u kome djeluje kao gitarist, varaždinski književnik Marko Presečki nastavlja privlačiti veliku pozornost. Njegova je poezija pristupačna mnogima upravo kroz njen nepretenciozni i jednostavni vokabular, s kojim pak izgrađuje vrlo upečatljivu dinamiku, koja tek svoju pravu moć doživljava upravo spojem dramatične prezentacije i odgovarajuće ambijentalne free-jazz/rock glazbene podloge.

Kombinacija pisane riječi i zvuka raznih instrumenata ovdje je konceptualnog karaktera i čini ovih sedam pjesama jednom cjelinom, u koju njen autor projicira svoje do srži i na samo značenje ogoljene osjećaje i stajališta, polučene iz pažljivih promatranja i vjerojatno vlastitog iskustva. Po svemu sudeći autobiografski i vrlo intimno, Presečki u svojoj novoj audio-knjizi nudi uvid u nadtjelesnu i nadseksualnu ljubav, rastrganu između propasti i nade, ili bolje rečeno želje za sretnim završetkom, koji međutim ostaje nedokučiv i u svojoj nedostižnosti kao takav samo tragični ideal. Presečki se nalazi na samim krajevima svojih priča, okrutnost stvarnosti je naime već odnijela svoj danak, te on sada fungira kao njihov promatrač ali ujedno i glavni protagonist, te reflektira njihove različite etape. Ali taj proces njihovih ponovnih remiziranja udahnjuje im novu dinamiku i otvara im nova poglavlja, koja potom prelaze dalje na slušatelja.

Mostovi između lucidne fantazije, romantične melankolije i turobne realnosti ovdje su čvrsti i na toj relaciji se odigravaju radnje ovih sedam komada. Melodični kontrast tome i atmosferični balans nude mjestimične razigrane dionice klavira, kao i vrlo fina, tematski orijentirana pratnja gitare, prostrani zvukovi syntha Marina Kereše i usklađena ritam sekcija Emira Čovrana i Tomislava Košića. Varirajući između, doduše rijetkih crescendo i izduženih diminuendo glazbena pozadina ovih sedam brojeva je vrlo harmonična, tečna i spretno uklopljena u njihov konceptualni sklop. Ali se nikad ne nameće u prvi plan, već konstantno zadržava sebi namijenjenu prateću ulogu. Istovremeno zagonetno rezervirani i na drugoj strani vrlo emotivni recitatorski stil Presečkog nadograđen je sudjelovanjem poznatih glumaca Marinka Prge, Nancy Abdel Sakhi i Stojana Matavulja, koji svaki na svoj način unose dobrodošlu diverznost u pripovjedačkom tempu i prirodi. A duge, čisto instrumentalne pasaže produbljuju i svrsishodno naglašavaju samu bit njegove, često vrlo mračne metafizičke lirike, koja kao takva od slušatelja zahtjeva dosta strpljenja i određen stupanj rezistentnosti prema depresivnim i neumoljivo ogoljenim sadržajima. Ovaj mladi varaždinski književnik u svojoj novoj zvučnoj knjizi "Tu gdje glasovi prestaju", kao što to na kraju u njoj i kaže, svojom lirikom smara bol koja potom prestaje, obilježen tom najljudskijom borbom sa samim sobom, izmoreno ostaje 'stajati sam kraj velike sile' - sumorno, emotivno, introvertno, ali s konačnom spoznajom, prosvijetljeno.

z. marković // 31/03/2013