Zamislimo, samo jednu anarhističnu sekundu kratko, sve je onako kako sada nije. Naši vrli donovi i monsinjori bi manje razbijali glave o kondomima, a više o siromašnim i potrebitim, kojih je sve više. Naši političari bi hrabro lansirali jedan veliki odjeb imperijalističkim rejting agencijama i dubioznom neoliberalnom MMF-u, a okrenuli se onome za što su i izabrani, što su u predizbornim kampanjama (ne)obećavali. I zadnje stotinke te anarhistične sekunde, zamislimo da je punk u našem javnom eteru onoliko zastupljen koliko su to sada razni Cetinci i Severinade. A novogodišnji program bi bio, recimo, uživo prijenos koncerta zagrebačkog punk-rock-kazačok benda Cherkezi United.

Sve će se to, naravno, desiti kad na vrbi rodi grožđe, a možda ni tada. Ali činjenica jeste da je ovaj hrvatsko-ruski peteročlani sastav, koji je se nazvao po kavkaškom ratničkom narodu Čerkezima, već šesta godina kuriozna pojava na domaćoj "estradi" pjevajući na ruskom jeziku. Koliko je to bila dobra ideja, ne znamo, ali s tim da su svoj novi album otprašili na hrvatskom (izuzev završne "Temnaya noch"), preskočili su jezičnu barijeru i približili se bliže hrvatskom uhu. No, teme njihovih pjesama su ostale iste, a one bi za većinu nas prije samo nekoliko godina zvučale nazadnjački i prevaziđenim. Međutim, isti ti anarhistički ideali slobode, znači nepriznavanje autoritativnih i opresivnih režima i nepravedne raspodjele dobara, su u međuvremenu stjecajem novonastalih okolnosti dobili ponovno na aktualnosti, možda čak i više no onda kad su tek bili formulirani. A album "Petoljetka" sa svojim tekstovima na razumljivom hrvatskom tome dolazi kao šaka na oko. Na njemu Cherkezi crtaju svoj portret pomalo već deziluzioniranih pripadnika od istrebljenja ugrožene radničke klase, gdje u pjesmi "Dan po dan" ustanovljuju: 'Oš'li smo u kurac kao bivša država'. Utjehu i bijeg nalaze u alkoholu, prvenstveno rakiji, kojoj pjevaju i hvalospjev u istoimenoj pjesmi, te mitskoj zemlji po njihovoj mjeri koju nazivaju "Chunga Changa" u također istoimenoj pjesmi. Iako se situacija ne čini ni malo blistavom, u muzičkom smislu Čerkezi raspaljuju svoj tipični punk-raspašoj s puno energije i zaraznog ritma, a za raznovrsnost zvuka su se pobrinuli uvođenjem i harmonike ("Chunga Changa"), trube ("Miss Vladivostoka"), čela ("Temnaya noch"), te čini se balalajke u obradi ruske tradicionalne "Smugljanka" i "Maria G. Nikiforova", u kojoj se nalazi i zborno pjevanje. Njihov stil bi mogao također spasti i pod kategoriju world music, u kome spajaju punk, rock, ska i tradicionalne tužno-vesele ruske melodije. Dočim su za razliku od svojih više poznatih pandana iz na primjer Gogol Bordello, koji se više orijentiraju na imigracijske probleme, uporno pjevajući dugi niz godina na ruskom i nikada ne odstupajući od svojih punkerskih korijena, dobili na dodatnoj autentičnosti. I to im se napokon, sudeći po brojnim pozitivnim reakcijama, s ovim novim albumom počinje isplaćivati. Dobrom dozom zajebancije i humora kao u šaljivoj "Chunga Changa" i veselim "Basna o vrani", "Rakija" ili "Manifest", te ironije kao u "Miss Vladivostoka", ali i socio-kritičnosti u "Dan po dan" ili povijesnoj "Maria (Grigor'evna) Nikiforova", ovi ujedinjeni punk-Čerkezi su napravili bolji i kompletniji album od prvog. I to baš u vremenu kad su možda i najpotrebniji. Jer famozna hladna ruska zima je već mnogim diktatorima i njihovim režimima došla glave, a i ova naša hrvatska joj sve više sliči...

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 19/12/2012

PS: Download albuma na: cherkezi.bandcamp.com