Glavni izvozni produkt ovih prostora je oduvijek bila tragedija. Ona koja uvijek kruži, vraća se i stvara nove, a mi smo, još od kako je Balkan prije nekih stotinjak godina opisan kao "žabokrečina Europe", uglavnom slovili za neotesane i divlje pripadnike svojih malih plemena. No, dame i gospodo, nešto novo se budi na ovom komadiću Balkana. "Nova balkanska osjećajnost", kako je jednom prigodom domišljato opisao taj novi trend Serge Stray, otac Dukata Straya, jednog od najistaknutijih aktera toga novog pokreta. Iako nemamo istančanu "kulturu veselja" kao neke južnoeuropske zemlje, jer naše veselje je samo druga strana plača, mi imamo našu "slavensku bol", potenciranu na balkanski način. Mi imamo "napaćene (podaničke) duše crnaca", bivših robova, kao što je u jednoj svojoj pjesmi to rekao ST. Stoga, što se ta novo otkrivena balkanska osjećajnost artikulira upravo kroz americanu, folk-country ili alternativni rock, sve te "južnjačke" glazbe i stilove, se čini nekako prirodnim i logičnim. Najnoviji izdanak ove "new Balkan sensibility" je prvi album tročlanog beogradskog sastava On Tour. Nastao kao nuz-projekt glazbenika čiji matični bendovi su Ventolin, Ika i The Mothership Orchestra u svrhu zajedničkog druženja i neopterećenog muziciranja. Shodno tome i ovaj njihov debitantski uradak zvuči sasvim nepretenciozno i prizemno. Kompletno akustični aranžman ovih ukupno devet pjesama otpjevanih na engleskom jeziku je iznikao u samo jednom danu i, kako sami kažu "dahu" u studiju Baukova soba. No zahvaljujući kvaliteti i prethodno stečenom iskustvu ovog trija, to se nije negativno odrazilo na kakvoću ovog albuma. Štoviše, čini se da oni upravo tako i "funkcioniraju", u ad hoc maniri iz srca izravno u glasnice i instrumente.

Mandola, akustična gitara i vokalno višeglasje trija koji očito ima one famozne "zajedničke kemije" na pretek je ono što dobivamo na ovom albumu, koji ostavlja utisak da su s njime slušateljima htjeli dati jedan kratki, polusatni uvid u ono kad se okupe da bi svirali i pjevali samo "za svoju dušu" - jedan akustični session uz logorsku vatricu. Magija broja tri se ovdje oslikava prvenstveno u nježnim akustičnim baladama, koje u svojoj jednostavnoj raskoši najbolje zvuče kada Ivana Smolović preuzme glavno vokalno kormilo kao u pjesmama "Fire, Darling", "November Hits Hard" ili "On A Town". Njen osebujni glas, koji svoju smisao i estetiku pronalazi u razigranoj melankoličnosti i snažnom senzibilitetu, je prvo što "upada u uho" prilikom slušanja ovog albuma. Suptilno ali sigurno iz pjesme u pjesmu ovi Beograđani pokazuju da nemaju straha od ozbiljnosti života, a njihove teme su oni "veliki" problemi malog čovjeka. Bilo to uz usnu harmoniku kao u pjesmi "Funny World" ili gotovo sveprisutnu veselu mandolu u pratnji ritmične "akustare", negdje s manje, a negdje s više uspjeha, uspijevaju izgraditi sadržajne skladbe koje imaju međusobne različitosti. Ipak mjestimično, pretežno u bržim pjesmama kao "Breaking Free" ili "Arrows", to sve ostavlja gorak okus onih "plitkih" i "nevinih" old-school country-pjesmica. Nahvaljena novo pronađena "osjećajnost" u njima prelazi u površnost bez nekakvog dubljeg značenja. Na koncu imamo jedan album koji je bez sumnje onako ispao kako su ga ovi Beograđani i zamislili - vrlo subjektivan i s jakim autorskim potpisom. On Tour očito stvara muziku prvenstveno za sebe i vlastiti "gušt", pa ako se to i drugima sviđa, još bolje. Samo što je to, kao što već znamo, ponekad mač s dvije oštrice.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 10/11/2012

PS: download albuma na forontour.bandcamp.com ili soundcloud.com/on-tour-1