VELAHAVLE: What About Now (samostalno izdanje, 2013)
Velahavle
Nakon gotovo sedam godina tišine, sarajevska grupa Velahavle je se na samom početku ove godine oglasila sa svojim drugim albumom. Proces nastajanja od "What About Now" je trajao pune tri godine, a razlike između njega i prvijenca "Reconect" iz 2005. su očite. Kao prvo, producent je drugi, što je ostavilo velikog traga na ovom novom uratku. Sarajevski DJ i producent Billain je u njega unio puno širi zvučni format raznih dub-efekata, koji se savršeno uklapaju s ambijentalnom downtempo elektronikom ovih Sarajlija. Novitet je i to što se u svom novom izdanju orijentiraju više na synth-pop iz osamdesetih, ali preobučeno u moderno ruho. Međutim stil ovih Sarajlija je oduvijek i bilo teško svrstati u neku određenu kategoriju. Oni jednostavno, kažu, prerađuju ono što i sami vole slušati, a po svemu sudeći to uglavnom spada pod različite izdanke bas-muzike. Prostrano kreirane i vrlo atmosferične zvučne površine syntha, povremeni gitarski uplivi, ukombinirano s trip-hop/drum'n'bas tempima, te melankoličnim vokalom su okosnice njihove muzike. Billain je, kao što je već rečeno, to sve podigao na višu razinu unoseći pregršt egzotičnih efekata i zvukova. Dečki iz Velahavle su se potrudili napraviti novi iskorak, a dugo snimanje ovog novog albuma svjedoči da su tome svemu pristupili bez žurbe i krajnje ozbiljno. Što se oslikava i u ovih osam skladbi, koje obiluju mnoštvom sitnica i preciznim skladateljskim rješenjima. No često, a posebno u drugoj polovini albuma, to sve djeluje suviše plastično i predvidljivo. Njihovim pjesmama nerijetko fali onaj posljednji začin, koji bi plijenio slušateljevu pozornost i čije upadljivo odsustvo ima vrlo negativan odraz. U pjesmama poput "Closer" i "After Laughter" Velahavle samo plutaju u svom uspavanom nostalgičnom ambijentalizmu. Tome zaslužan je i hladni, linearni glavni vokal. Ove Sarajlije blistaju tek u onim pjesmama koje nisu za njih tipične, kao elektro-akustična "Kolortechina" otpjevana na udobnom jamajkanskom engleskom. Ili "The World I Know", koju spašava gostujuća vokalistica Emira. Među bolja ostvarenja se također ubrajaju "As We Fade" s energičnim ritmom, te predzadnja "Apart" s detonacijama distorzirane gitare. Na koncu smo dobili album podijeljen na nekoliko vrlo dobrih brojeva i nezanimljivim ostatkom, koji je vjerojatno samo za fanove ovog sastava.