'Stisnuli smo zube, prolili smo znoj/ da stanemo pred vas, čekali smo cijeli život svoj'
("Put do vrha")

Prije nego što je se rock u osamdesetim razvodnio, a mnogi njegovi akteri postali androgeni šminkeri u nekoj vrsti samoinsceniranog teatarskog komada za nezahtjevne mase, u desetljeću koje je tome prethodilo, harali su pravi velikani ovog žanra kao što su Led Zeppelin, Uriah Heep, Deep Purple i drugi. Upravo na toj glazbenoj baštini ovaj zagrebački kvintet izgradio je svoj stil, počevši prije pet godina kao cover bend za svoje, gore spomenute glazbene idole. U tome svjetlu je i njihov prvi EP, na kome se nalazi šest autorskih pjesama. Riječ je o vrlo melodičnom i ritmičnom gitarskom retro-rocku, konstruiranom oko pamtljivih gitarskih riffova, dinamičnih tempova i plantovskog vokala. Lako se može zamisliti da će ovakva antologijska demonstracija starijih, klasičnih rock-formata naići na plodno tlo kod upravo onih nostalgičara za iskonskim zvukom rocka. Povratak u prošlost sa psihodeličnim uplivima orgulja kao u "U tvojim mislima", ili pak teškim blues riffovima gitariste Bernarda Pavara u pjesmi "Udica", zaokružuje i skromna produkcijska kakvoća ovog izdanja. Ali premda se ovaj EP može shvatiti i kao hommage u kome originalnost i nije baš na prvom mjestu, odan onim bendovima čije su obrade ovi Zagrepčani u početku svirali, primjetljiv je i njihov vlastiti rukopis zabilježen u brojnim instrumentalnim ekshibicijama poput orguljaške ekstravagancije Jana Tomaševića na početku uvodne "Trokut", ili ritmični bubnjarski intermeco Gorana Odžaklieskog u "U tvojim mislima", i koji je se odazvao na oglas postavljen od strane osnivača benda, Bernarda Pavara - Bere na Glazbenom forumu s riječima: 'Nisam svirao bubnjeve godinama, nemam bubnjeve i nemam vremena! 'oćemo se nać i svirat?' - što pokazuje da ovi dečki pristupaju ovome prvenstveno sa srcem i velikom voljom. A to je se oslikalo u finom i istančanom songwritingu i koji je rezultirao kompaktnim i nadasve slušljivim, pa čak i radiofoničnim debitantskim pjesmama. Ali tek ono što ovaj EP podiže, recimo to tako, na viši stupanj, je upečatljivi vokal Hrvoja Bačaneka, koji se ovdje prezentira kao punokrvni hard rock pjevač sa širokim rasponom glasa i vokalizacije, a svoje umijeće pokazuje najbolje u uvodnoj "Trokut" te završnoj "Udica". Za početak, EP nazvan "Put do vrha" ispunio je svoju zadaću više nego dovoljno, u kome se Bad Mushrooms predstavljaju kao sposoban bend, koji se ne zadovoljava samo tek s pukim oživljavanjem nekih profuranih retro-rock klišeja, već nastoji u sve to ugraditi i vlastitu notu. Inače ne bi valjda ni počeli s pisanjem autorskih pjesama, već bi i dalje ostali jedan od brojnih cover bendova. Prigovor neoriginalnosti će im vjerojatno ostati i nadalje. Puno je se toga i svačega u ovome fahu već nagomilalo. Potvrditi se neće im biti lako, ali potencijal je svakako tu.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 18/07/2013

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s bendom, prvih dvoje koji se jave na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "gljiva", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, dobit će primjerak ovog albuma.