Prokleti omen drugog albuma, posebno ako je debi bio zgoditak. Ali ovaj vojvođanski sastav pod vodstvom frontmena Gorana Grubišića, bubnjara iz stanovitog post-rock benda Ana Never, u svom drugom po redu albumu nastavlja točno tamo gdje je i stao s prethodnim prvijencem. Za Wooden Ambulance već tipična interpretacija folka i americane vrlo je psihodelična i u žanrovsku tradiciju ukorijenjena, a predvođena je vrlo neobičnim, dubokim i s gotovo guturalnim graničeći vokalom spomenutog pjevača. U ovih čak četrnaest pjesama ponovo je riječ o samoći, bolu - onom na prvi pogled nedokučivom i nevidljivom, o teškoj ljubavi - onoj koja jednog ili jednu pati ali barem isto toliko i užitka pruža. Zvučna kulisa je dramatična, često i na suptilan način teatralna, kada je riječ o potenciranju određenih emocija. U pjesmi "It Ain't Right" gitara zavija poput ponoćnog vjetra, u brojevima poput "Words of Weight" ili "Drag" ovi Vojvođani se iznenađujuće pokazuju od svoje brže, ritmične i više distorzirane strane, što je izvrsna protuteža sporijim sentimentalnim elegijama koje znaju i probiti danas uvriježenu standardnu granicu dužine od pet minuta. Sedam i pol minuta duga "Whatever Puts Smile On Your Face", hrabro postavljena na sami početak albuma, pokazuje ih u punom svjetlu; elegantni harmonični spoj akustike u obliku harmonike i ugodnih gudačkih upliva, te snene elektrike prateće gitare. Decentni ritam bubnjeva dolazi kao suzdržani pratitelj koji drži na okupu zvučnu punoću brojnih ostalih, često egzotičnih instrumenata. U sličnom atmosferskom osjaju je i njen counterpart, preko osam minuta duga "Vivid Nights" i koja oslikava jednog romantičnog, za tragediju preodređenog, nebitno autentičnog ili ne, junaka. Pamćenje je varljivo i preoblikuje sjećanja po potrebi, a on je svjestan toga kao što se iščitava iz riječi pjesme "River Sand" kada ih uspoređuje s prolaznosti tragova u pijesku. U "Not a bad night, just the usual, really" riječ je o samoći na koju se može, a do najposlije i nekako mora naviknuti, prožete laganim melankoličnim pasažama klavira. Slabiji dijelovi prošlog izdanja bili su njegovi brži momenti, koji su se usporedno s ostatkom činili plićim i tanjim, a to je ispravljeno u ovom novom albumu. Više energične pjesme poput dvije gore spomenute "Words of Weight" i "Drag", te "Let's Make Better Mistakes Tomorrow" i "It Ain't Right" namjerno su raspoređene na ključna mjesta tako da se album i pored dužeg trajanja nikada ne čini jednoličnim. Kada bi "River Sand" zvučao tek samo kao jedan od albuma bendova koji su nedvojbeno imali utjecaja na stil ovih Vojvođana, onda bi to bio veliki problem, međutim Wooden Ambulance su uspjeli pronaći vlastitu prepoznatljivost - da, povratkom u debelu prošlost, ali prikazujući ju na svoj autentični način, kao i samom kvalitetom interpretacije iste. Njihova muzika ima u današnjem brzom, površnom i hektičnom svijetu jedan terapeutski i izlječiteljski karakter i može zaraziti na prvu one koji su uspjeli zadržati barem jedan djelić srca i ako ništa drugo, onda malo iskrenosti prema samom sebi.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 04/07/2013