Punk u svojoj najvećoj čitljivosti. Izravan, bijesan i beskrupulozno iskren. U novom zvučnom ataku iz Pule je sve to okupljeno u jednom kratkom albumu. Za koji se isto tako okupila sama krema pulskog punka. Stanoviti Pero iz D.J. & the Wootchyak na vokalu, gitarist Hrvoje i bubnjar Oleg iz Pasmatersa, te Mico iz Nula Osta na basu. Riječ je njihovom zajedničkom projektu pod imenom Public Disgrace. Čiji je se prvi materijal po imenu "Ajmo razlaz!" koncem prošlog mjeseca pojavio u javnosti. Dostupno svima kao 'name your price' izdanje, naravno. Onako kako to i pripada istinskom angažiranom punku: bez nekakvih isključivo novčanih interesa i pompe. Jer članovi ovog projekta zacijelo ne žive (to i ne žele) od punka - oni očito žive za njega.

Klasična, u svom obliku jednostavna, ali vrlo izražajna i mračna anarhistička poezija kroz Perin manični vokal galvanizira njihov žestoki hardcore punk. U kome je sadržaj bitniji od forme. A ovih deset pjesama su upravo uštimane na svoje poruke. Ogoljeno i bez ikakvog ustručavanja. U manje od dvije minute kratkim pjesmama se nema kada okolišati ili puno čega naglabati. Poruke su jasne i čiste. Do duše, ništa što nismo u nekom obliku već čuli. Što, dakako, ne umanjuje i dalje njihovu istinitost. Ali iskustvo i kvaliteta postave ovog projekta je ono što ovaj kratki i brzi uradak čini ipak na neki način posebnim. Ima tu pjesama otpjevanih i na engleskom i na hrvatskom. A ništa manje je iznenađujuća i činjenica što su u pjesmi "Future Past" na svoj način uglazbili David Lynchovu opskurnu liriku iz "Vatro hodaj sa mnom", prologa (a i epiloga) njegove poznate serije Twin Peaks iz devedesetih. Čije riječi u trenutačnom društveno-političkom kontekstu poprimaju, poput omena jedno sasvim novo, proročansko značenje. Marcijalni i besprijekorno abrazivni zvuk ovog albuma, snimljenog naživo u pulskom studiju "Ja sam gluh", zvuči kao da zaista 'vatra s njima hoda'.

Premda ostavljaju dojam da su napravljene u letu, u stilu nekakvog jam-session, tematike koje obrađuju u ovih deset pjesama imaju svoju dubinu i opravdanu pozadinu. Ovi Puljani jasno i glasno ukazuju na korumpiranost, iskvarenost i licemjerje koje vlada u državi. Pri tome stvaljajući glavno težište na sudbinu 'malog čovjeka'. Koji se čini kao najveća žrtva stanja kojeg opisuju. Ali i koji je ujedno, jednom svjestan svoje istinske moći, sposoban tome svemu na jedan ili drugi način stati na kraj. No, prije toga, on kao prvo mora pobijediti svoj unutarnji rat. Mora postati svjestan da pravda ipak kad-tad pobjeđuje, kao što se kaže u uvodnoj "Dosta". A još ponajviše to je bez okolišanja rečeno u direktnoj "Bahati smradovi". A o kome je tu riječ govori sam naslov pjesme. Ali tek kombinacijom guturalnog vokala, energičnih gitarskih riffova i pretežno brzih ritmova, ovi dečki daju svojim tekstovima potrebnu notu drskosti, snagu i značaj anarhističkog kontra-stava. A sada dosta razglabanja, svatko svoj primjerak ovog albuma i 'ajmo razlaz!

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 17/08/2012