Iako je somborski Real Danger, kojeg se najbliže može opisati kao multi-kreativni projekt, novo i srazmjerno nepoznato ime na široj sceni, njegovi korijeni sežu još do polovine osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegov pokretač i glavna snaga je izvjesni Robert Merey, osoba čije se djelovanje ne može nikako drukčije opisati već kao multi-medijalno. Naime, do polovine devedesetih je već imao urađene četiri predstave, koje su emitirane kako na radiju tako i igrane u kazalištima. Potom je slijedio jedan dupli album i dugometražni film. Bilo je to krajem devedesetih, a već tada je se iskristalizirala sadašnja postava ovog benda, koju uz Roberta Mereya čine njegov stari suradnik Stevan Dabić i glumica Sonja Romić. Njihov album "Leš našeg letnjikovca", objavljen u samostalnom izdanju početkom ovog mjeseca, je kao takvo prvo predstavljanje široj publici nakon godina samozatajnog rada. Ali koji ujedno i svjedoči o unutarnjoj borbi ovog trija kako izaći iz svoje dugogodišnje hermetične zatvorenosti u neizvjesni svijet glazbeno-scenske aktivnosti, to jest tranziciji iz anonimnog u više elokventan oblik postojanja, koji ima što za reći vanjskom svijetu.

Na samom početku mora se istaknuti da ovih osam pjesama imaju jak autorski rukopis. Mada je ovaj album "skraćena" i širem slušateljstvu prilagođena verzija od jednog puno dužeg, integralnog, gdje iste ove pjesme traju u prosjeku oko trinaest minuta, u njemu je još uvijek osjetna jaka introvertna nota, koja poprilično otežava pristup ovim pjesmama. U opisu svog stila, ovaj bend koristi izraz "hipster-industrial", s čim se ujedno hoće reći da se ne ograničavaju na samo jedan pravac i na neku određenu skupinu slušatelja. I zaista, njihova glazba jeste atmosferični electro-pop s elementima industriala i komadićima trip hopa. Ali s pažljivo razrađenim individualnim konceptom, koji sasvim malo toga ima zajedničkog s "bratskim" bendovima na globalnoj sceni. Real Danger u svakoj pojedinačnoj pjesmi ostaju dosljedni svome naumu kreirati jedan vrlo intimni profil u čijem je centru duševni život samih autora. Sasvim nenametljivo, nepretenciozno ali ipak i dosta distancirano, te je potrebno izvjesnog vremena i preslušavanja da bi se koliko toliko dokučilo do srži.

Sada je već potpuno jasno da Real Danger u svom debitantskom albumu ne igraju na prvu loptu. Hladni, zatajni te lagano premodificirani vokal zahtijeva određenu otpornost slušatelja, pa i vrijeme navikavanja. Kojemu nasuprot stoje vrlo izražena pop-senzibilnost prevučena psihodeličnim nemirom, raznoliki zvučni efekti i mašinski mid-tempo ritmovi. Ovakav dosta egzotični zvučni izričaj nadograđuju iznenadnim country-akustičnim uplivima kao u pjesmi "Leš našeg letnjikovca", te gitarskom distorzijom kao u "Otvaranje" ili "Celu noć do kraja". Među ove hiper-dinamične pjesme se može ubrojiti i "Hoću da čujem tvoj glas", dok drugo lice album izgleda više ambijentalno i predstavlja njegov slabiji dio. To su pjesme kao "Želiš da te ljubim" i na albumu zadnja "Kad nebo zaspe ". Iznimka je pjesma "Vreo dan (vrenje tela sna)" sa svojim prozračnim, kristalno čistim spacey zvukovima i vrlo ugodnim laganim ritmom. Utisak koji se može steći da su ove pjesme tek kompletne sa svojom vizualnom komponentom nije ni malo pogrešan, te nije iznenađujuće da je ovaj trio "filmove" u svojim glavama preradio u nekolicini već gotovih spotova, koji bi trebali uskoro biti objavljeni, a također postoji čak i napisani roman...

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 13/10/2012

PS: Download albuma na realdanger.bandcamp.com