Prije je sve bilo bolje, pa i rock. S tom krilaticom makedonski četveročlani sastav nas sa svojim debitantskim albumom prikladnog imena "Vremeplov", vodi natrag u drugu polovicu osamdesetih. Žongliranje između dinamičnih rock pržiona i atmosferičnih balada, predvođeno teatralnom vokalizacijom pjevača Igora Paneva je glavna karakteristika ovog benda. Koji je sebi stavio za cilj ponovno uspostavljanje 'autentičnog rock zvuka'. Zvuka koji je po njihovom mišljenju 'neopravdano izmutiran i zaboravljen'. U tu svrhu su se okupili prije nekih šest godina. Od tada su imali brojne nastupe na TV-u, po raznim klubovima i festivalima, uz neizostavne svirke po motorijadama. Gdje su vjerojatno i najviše nailazili na istomišljenike. Nostalgija i prekomjerno prepuštanje sjećanjima može biti vrlo opasna stvar. A žrtve toga ostaju učahurene u prošlosti. Upravo tome je podlegao i "Vremeplov", album koji ne nudi ništa što se već nije moglo čuti u spomenutom razdoblju prošlog stoljeća. Zlatnom dobu stadionskog mainstream rocka, plitkih pjesmuljaka i njegovih ušminkanih protagonista. Čiji ekvivalenti u devedesetim su postali katastrofični boy-bendovi. Dakle, pri pažljivijem posmatranju, nema puno razloga smatrati tu epohu rocka 'autentičnom' i ponovnog oživljavanja vrijednom.

Klasična gitarska rifologija gitariste Olivera Paneva, koja se koncentrira na visokom tempu i vrlo izraženoj melodičnosti je tipična za gotovo svih dvanaest pjesama ovog albuma. Od kojih se pozitivnije ističu skladbe poput uvodne "Vremeplov" i srčane "Dogledanje", te "Budenje". Pjesma "Olovni čekori" na drugoj strani je klasična tmurna i melankolična rock balada, s uvodnim zvukovima kiše i dramatičnim solažama. U kojoj najbolje dolazi do izražaja zaista kvalitetni vokal već spomenutog Igora Paneva. Koji pored toga svira i bas, te skupa s bubnjarom Stojančetom (Joy) Grozdanovim čini ritam sekciju ovoga benda. Postavu kompletira Darko Popovski (Bluz) na klavijaturi. A svi oni skupa kroz ovaj album kreiraju jednu buntovničku, energičnu ali i sentimentalnu sliku sastava, koji je odlučio po svaku cijenu ostati vjeran svojim vlastitim glazbenim korijenima. Konstantno inzistiranje na konzervativnom retro-zvuku iz prethodno spomenutog razdoblja vodi do nespremnosti na bilo kakva eksperimentiranja i poprilične jednoličnosti pjesama. Koje žive prije svega od visokog intenziteta i velike strasti, kao u ritmičnoj "Raskoljnikov" ili žestokoj "Ateist". Spomenutu jednoličnost skladbi ovi makedonici donekle uspijevaju izgladiti virtuoznim solažama i s puno izmjena u tempu, te blagim naslanjanjem na osebujnu makedonsku autohtonu glazbenu baštinu. Kakva se, na primjer, ističe u vokalnim refrenima baladičnih "Votra šansa" ili "Olovni čekori".

Namjera ovoga benda ponovno etablirati rock kao takav u kulturni život makedonaca s već prevaziđenim i zapravo zastarjelim glazbenim postavkama je proturječnost samo po sebi. I može imati samo ograničenog uspjeha u pretežno starijim krugovima, koji još žude za uvijek 'boljim starim vremenima'. Ali od prošlosti se ne živi, niti se napreduje. Rock je glazba živih, a ne mrtvih. A njegova egzistencija se najbolje može osigurati stalnim uvođenjem inovacija i hrabrim eksperimentiranjem. Što nikako nije slučaj s ovim albumom. Koji kao takav može najviše goditi nepopravljivim nostalgičarima i onima kojima je ovakav retro-rock najviši glazbeni doseg.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 20/06/2012

PS: Album "Vremeplov" je dostupan za besplatno preuzimanje ovdje