Banjalučka grupa Važno obavještenje, koja broji već petu godinu svog postojanja, je nedavno prezentirala svoj prvi dugosvirajući zvučni zapis s osam pjesama i jednim bonus trackom. Na svom prvom albumu naslovljenom "Uvijek za! (Protiv ne!)" su radili gotovo od kako su formirani, a njegov prvi utisak ostavlja podvojena mišljenja. Ovdje imamo slobodni mladalački zanos, začinjen s dosta svježe energije, pa i kvalitete, ali je pak i dalje pod teškim bremenom onoga što su odabrali kao svoje glazbene uzore. Pri tome se prije svega misli na Zabranjeno pušenje, što se ne oslikava samo u pozamašnoj uporabi violine kao jednog od glavnih instrumenata, već i po nerijetko šaljivim, socio-kritičnim tekstovima. Nadalje su očiti utjecaji ex-yu rock škole sastava kao što su EKV i sličnih. To se može opravdati i manjkom vlastitog identiteta, koji će se sasvim sigurno s vremenom izgraditi, budu li nastavili ovom putanjom, ali i činjenicom da ovaj bend radi u puno težim okolnostima od onih koji imaju njihove kolege u okruženju. Jer danas se baviti autorskim rockom u BiH nije nimalo lagan pothvat, budući da je tamošnja scena, koja je nekoć slovila za jednu od najkreativnijih i najvitalnijih, u konstantnom padu, što je dovelo do toga da se za njeno preživljavanje već moraju očajnički uplaćivati mise u crkvama.



Budući da ovi Banjalučani svoj stil opisuju kao ska i rock, od ovog prvog ovdje nema skoro uopće nikakvog traga. Ovih osam plus jedna pjesama su bez ikakvog predomišljanja pripisati klasičnom rock izričaju, obogaćenom klavirom Ninoslava Dobrijevića i violinom Nikoline Devure, s puno finih melodija i ritmova. Svakako treba spomenuti i vrlo dobar, višestrani vokal pjevača Slobodana Lazičića, koji se isto tako dobro snalazi u sporijim stvarima kao u bonus tracku "Ne razumijem (summer session)", kao i u više energičnim i brzim tempima poput "Embrion". Iako je istina da su sve pjesme po kakvoći otprilike na sličnom nivou, ipak za izdvojiti su "U hladu smo" i "Svjetska" radi izvrsnih deskripcija umnog i sveopćeg stanja prvenstveno mladih u toj državi, ali i studentska "Pare" s uvodnim govornim semplom Neleta iz Pušenja, te završna i prethodno već spomenuta, u sanjivom polu-akustičnom aranžmanu odsvirana "Ne razumijem (summer session)". Međutim, ono što je najviše za zamjeriti ovim Banjalučanima je učestalo posezanje za već ustaljenim obrascima, što ih čini lako predvidljivim i "običnim". Donekle to uspijevaju amortizirati uvođenjem violine ili klavira, no problematika ostaje ipak ista. Njihovo pregolemo koketiranje s navedenim glazbenim uzorima dovodi do toga da, na primjer, pjesme poput "Koliko toga imam" zvuče kao preslika novijih ostvarenja onog sarajevskog Pušenja. To je potpuno legitiman potez, ali s tim se sami guraju u tijesni kut neinventivnosti, a kvaliteta pati. Energija koja je potrošena na kopiranje je mogla biti usmjerena u izgradnju vlastitih mogućnosti i potencijala, kojega ovaj sastav sasvim sigurno ima, a inspiracija za dobre testove su ovdje dokazali da im ne manjka. Ostaje za poželjeti da ćemo u njihovim nadolazećim izdanjima čuti više njih same, a manje njihove uzore.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 29/11/2012

PS: Download albuma na: vaznoobavjestenje.com/index.php/galerija/muzika