Koprivničanin Konrad Mulvaj, koji nam se ovdje predstavlja pod pseudonimom Ohnokono, bivši basist Overflowa, a danas po vlastitom opisu "one-man-army", nije prvi punker/rocker koji je se okrenuo za 180 stupnjeva od bendovskog angažmana i teške distorzije u solističke electro vode. Takvih primjera ima više, a neki od njih ostavili su svoj blago rečeno sumnjivi trag (vidi Skrillex ili Moby) u modernoj pop glazbi. Takozvanih one man bendova ima kao pijeska. Posebno one-man-laptop amatera koji su si umislili da s pravim programom za reprodukciju glazbe, opširnijom datotekom loopova i samplova te dovoljno informatičkog znanja sebe mogu zvati nekakvim muzičarima i producentima. Da, da, napredak tehnologije i internet glazbi su donijeli koliko dobra, barem toliko i lošeg. Ono što je bilo zamišljeno kao dio procesa stvaranja glazbe, izokrenulo je se i postalo samo sebi svrha. Što je onda, i ako uopće, različito kod debitantskog istoimenog EP-a ovog Koprivničanina? Mulvaj aka Ohnokono ima više nego solidan muzički background stečen u spomenutom punk-rock bendu i višegodišnje iskustvo. On, figurativno rečeno, zna o čemu priča. Što se ne može tvrditi i za mnoge druge koji su se odvažili u nekakve coming of age-one-man projekte, a koji su u stvari ništa drugo nego bučno adolescentno glupiranje. U ove četiri skladbe, Ohnokono pokazuje svoje šire zanimanje za plesnu, atmosferičnu ali sofisticiraniju klupsku glazbu. Pri čemu je akcent na samoj esenciji pojedinačnog komada, što se ispoljava od filigranog baratanja s raznim uplivima poput dubstepa ili glitch hopa u uvodnoj "Crawl", pa do ritmičnog i ambijentalnog minimalizma u "Oh Would You Be So Kind To Die", gdje se ravna krilaticom "da je manje zapravo više". Nije prijatelj dugih tekstova već se fokusira na subliminalno prenošenje informacija putem sklada melodije, ritma i pretežno šture lirike. U "Oh It's So" primjenjuje elemente atmosferičnog housea i lagano modificiranog glasa, aromatizirano s dosta prostranih, harmoničnih zvukova. Međutim, ništa posebno i što nije već negdje u sličnoj varijanti bilo. Tek u posljednjoj "Oh Come On Now", koja uz uvodnu "Crawl" broji među bolje momente ovog kratkog EP-a, Ohnokono otvara svoju eksperimentalniju stranu i gdje dominira melodična klavirska matrica preko vrlo dinamičnog beata i debelih linija basa, kreirajući tako jedan retro-futuristični komad za glazbene sladokusce. Upravo ove dvije navedene pjesme ulijevaju nadu da ovo sve možda neće ostati na razini nekog tamo još jednog projekta u franšizi klupske dance scene.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 30/07/2013