Koja to tema, još od kada su ljudi svojim tintarama počeli, onako baš reflektivno razmišljati, je univerzalna, uvijek aktualna i koja se tiče svakog pojedinca ponaosob? Bez obzira za koga se on smatrao, gdje se nalazio i čime se bavio? Smrt - lijepa i mila svjetlost na kraju tunela, ili pak stravična, u crne dronje i s kosom u koštanoj ruci nadolazeća kazna tragične sudbe? Smrt je naša najveća konačna poveznica i u njoj postajemo svi napokon isti. O njoj svi kadtad u životu počnu razmišljati, ali je još nitko nije umio i uspio do kraja objasniti. Tome vječno misterioznom upitniku je se okrenuo i novi zagrebački četveročlani sastav na svom debitantskom uratku, koga radi konstelacije njegove postave i ma koliko god zazirali od populističkih termina, ne možemo drukčije opisati već kao "supergrupa". Lista bendova u kojima su djelovali ili još djeluju članovi novopečenog Hesperian Death Horse je podugačka i čita se sljedeće: Tzara, Seppuku, Krlja, Portman, Maljutka, Kvltivator, Radio Rocha, Nietzsche Killed Him!, Prod i Uthovar. Oni malo upućeniji će već iz ovoga zaključiti o čemu je ovdje riječ. A neki će konačno dobiti odgovor na pitanje što bi bilo kad bi se svi gore nabrojani bendovi spojili u jedan?

Nema sumnje da ovakva postava već u startu obećava kvalitetan rezultat, a monumentalna priroda tematike o kojoj su se odlučili baviti se samo uklapa u cijeli taj konstrukt. Imajući u vidu njihove prijašnje radove, u novi zajednički projekt su unijeli brojne pravce iz kategorije žestokog gitarskog zvuka. Ali su se svi uspješno uklopili u kompaktnu, ali i vrlo mračnu zvučnu sliku konceptualnog albuma, podijeljenog na četiri duga dijela i koji obuhvaća ukupno trajanje od pedesetak minuta. Strana imena pjesama u prijevodu uvijek znače "smrt", a njihovi dodatni nazivi opširnije opisuju pojedine dijelove albuma kojeg su sukladno tome nazvali "Mrtav". Poprilično morbidan početak zamišljene trilogije, kojeg će po obrnutoj logici, ili sasvim prirodno po cikličkom poimanju svijeta, naslijediti tematike o životu i rođenju. Svoju kolaboraciju ovaj četverac opisuje kao eksperimentalni post/sludge metal s primjesama ambientala i uzme li se u obzir da ovdje imamo više vokala koji se međusobno smjenjuju, to je uglavnom točna skica njihove muzike. Duljinom pjesama i prerađenim utjecajima raznih struja, jasno se izdvajaju iz konvencionalnih shema, ali se mogu pripisati ambijentalno depresivnoj strani post-metala, koja u međuvremenu ima nemali broj pristaša u internacionalnim, ali ne i domaćim okvirima. Pjesme obilježavaju brojne izmjene tempa, u kojima se prepliću duge i mirne instrumentalne pasaže i intenzivna bučna fortisima. Kao i filigrani, vrlo melodični gitarski rad, čiju osnovu čine masni sludge riffovi, mjestimično ukombinirani s oštrim black-metalskim ekshibicijama. Prve dvije stvari "Heriotza" i "Décès", te posljednju ""Morte" predvodi post-hardkoraški shouting-vokal, dok se pored toga u trećoj "Surm" pojavljuje poetično recitiranje Daria Orača iz već pokojne bjelovarske grupe Tzara, koja je samo jednom zabljesnula s izvrsnim prvijencem. Unutar zadanog, doduše dosta slojevitog stilskog i s druge strane uskog tematskog koncepta, pjesme se međusobno ne razlikuju po mnogo čemu, što se može prepoznati i kao nedostatak. Ali kvalitetna pozadina i očito uspjela glazbena kohezija članova, uzdigla je njihovo zajedničko debitiranje na višu razinu. Pristaše ovakve vrste muzike to će svakako umjeti cijeniti i s opravdanim nestrpljenjem očekivati drugi dio trilogije.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 17/03/2013

PS: Download albuma: hesperiandeathhorse.bandcamp.com