Znamo mi da mnogi zli jezici svakodnevno laprdaju kako nam je scena u banani. Kako je ovo, te kako je ono. Znamo mi dobro i zašto govore to sve što govore. Vremena su teška i o nečemu se trabunjati mora. Ali mi znamo da to nije tako i da, zagrebe li se malo ispod površine, ima dosta mladih i finih bendova kao nikad prije i koji samo čekaju na to da budu otkriveni. Jedan takav obećavajući je i zagrebački četveročlani sastav Achromatic Attic. Sebe opisuju kao garage rock bend, koji već dvije godine nastupa u postavi kakvoj je sada. Također navode da iza sebe imaju dvadesetak koncerata u i oko Zagreba, te da su pored toga i redovni studenti. Ne navode čega. To nas doduše i ne zanima. Važno nam je samo kako zvuče i kako rade to što već rade. 2009. godine snimili su svoj prvi demo album, a nedavno su izbacili i prvi EP s četiri nove pjesme i nazvali ga "Glassy Sweeper". Vidimo, njihova dosadašnja priča je kratka koliko je kratak i ovaj EP. Teško da se iz njega mogu izvući neki dublji zaključci. Ali da su ipak nešto pokazali, to jesu.

Ovi Zagrepčani nam se predstavljaju kao bend koji cijelu ovu stvar uzima vrlo ozbiljno i profesionalno. U ovih nekoliko godinica od osnutka su se već uštimali i dobro ispraksirali. Pronašli su svoj recept za kompaktne i po zvuku žestoke i energične pjesme, a posrećilo im je se i s odličnom produkcijom Marka Mrakovčića. Pjevaju na engleskom i kažu da bi se sa svojom muzikom željeli probiti negdje vani. Mi nismo od jučer i to smo sve već slušali i čitali od drugih prije njih i znamo koliko je to za izvesti teško. Ako ne i nemoguće. Iako ne volimo Parni valjak, u jednoj svojoj pjesmi su ispravno rekli da čovjek 'mora prvo naučiti puzati da bi znao hodati'. I tu ima nečega točnog. Okej, ta izjava nije njihova, već su je pokupili od pokojnog Francisa Douce. Ali znamo i da je imati ambiciju dobro. Posebno ako je opravdana. A ovi dečki zaista po ničemu ne zaostaju od ostalih bendova koji tamo na tom hvaljenom imaginarnom Zapadu haraju po brojnim klubovima i svako malo neki od njih bivaju proglašeni "novim nadama rocka". Ali mi već odavno ne padamo na te prazne floskule i znamo da je taj put vrlo težak. Pravo i dugotrajno priznanje se mora zaraditi kvalitetom, a ne dupelizačkim proglasom u novinama. Također već znamo kako neki dižu dreku kad čuju da su tekstovi na engleskom. Ali se ne obaziremo na to. Ono što je bitno je da Achromatic Attic imaju odličan vokal, razbijaju jakom melodijom i distorzijom, te širokim ritmičkim rasponom. Gdje će ih to sve odvesti, to se ne može reći sada. Ali ćemo ih pratiti.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 26/02/2013