Paralelno s novim live albumom i pripremama za malu europsku turneju, Ivan Ščapec i Tena Rak iz varaždinskog benda Vlasta Popić izbacili su i novi EP od njihovog side projekta, Seine. Ili je možda obrnuto i Vlasta Popić je za njih nuz projekt? Tko će ga točno znati. Kako god bilo, dugo se nisu javljali. Svoj prvi i za sada jedini, dugosvirajući album objavili su 2011., s kojim su zaokružili svoj dotadašnji rad. Iako danas imamo jaku folk i americana kantautorsku domaću scenu, prije samo nekoliko godina to još nije bio slučaj, a Seine skupa s Denisom Katanecom su tada bili jedna pomalo egzotična pojava s njihovom potpuno akustičnom orijentacijom i neobično intimnim autorskim tekstovima. Kombinacija akustične gitare i harmonike i u ovih četiri nove pjesme vodi glavnu riječ. Motiv mora i (tonućih) brodova nekako se provlači kroz ovaj novi EP; na primjer, brodska sirena i zvukovi morskih valova odjekuju na početku od "Lignje". Medijski uzduž i poprijeko opjevana havarija Concordie ovdje zaprima jedan simbolični čin prirodne ljudske nesavršenosti, kao i odraz sveobuhvatne nasukanosti našeg društva. Nadodajući na onu čuvenu Balaševićevu 'život je more', da su ljudi brodovi što po njemu plove, u "Lignje" je najviše izražen taj akt potonuća, a poltroni su nažalost ti koji ovdje prvi bivaju spašeni. Društvena kritika umotana u infantilnu i naočigled bezopasnu liriku oduvijek je i bila karakteristična za ovaj duo. Najbolji pak momenat EP-a predstavlja uvodna "Ljubav" s melankolično zamišljenim vokalima i laganom, skoro plašljivom pratnjom akustične gitare, te sporadičnim uplivima prozračnih melodija harmonike. Tu se najbolje uklapa opis kojim opisuju svoju muziku kao ekspresivni romantični folk. U puno mračnijem, molskom ozračju aranžiran je ostatak ovog petnaestak minuta kratkog EP-a. U "Visoke kuće" to su virtuozne, flamencom nadahnute gitarske gradacije i dinamična pratnja harmonika. U bržem tempu gitare odsvirana "Lignje" začinjena je spomenutim samplovima morskih valova i imitacijama brodske sirene. U posljednjoj, minimalističkom pratnjom akustične gitare aranžiranoj "Kriva riječ", ponovno nailazimo na rečeni motiv vode kao sudbonosne sile, ali ovaj put to je u svojstvu internalizirane, duševne poplave; jedina barijera koja čuva su sjećanja, dok 'u grudima se diže more/ srce se davi'. Na koncu ostaje nada da će 'šavove što nisu cijeli, već netko da zakrpa'.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 01/03/2014