Deseti album. Za svaki dan.

Baš tako, Marinada je napravila fini vokalni elektro-akustičan 'pop' album u rangu trostrukog "Drvo života/ Mikroklima/ Za žene i muškarce" (2008) s jednostavnim minimalističkim pjesmama punim psihodelije i topline. Bilo bi suvišno objašnjavati zbog čega su ovi Riječani toliko posebni i ugodni uhu ako do sada niste čuli barem spomenuti trostruki rad ili "Majstor i marinada", te akustični "Tajni svijet". Ovaj puta bez bubnjeva i ritam mašina, Marinada se opredjelila na ambijentalne pop melodije sa konkretnim sanjarskim tekstovima u romantičnom izdanju, no i dalje su ostali privrženi svojoj prepoznatljivoj indie etici. Ovaj album se s pravom može smjestiti u fah dream-popa; lagan je za slušanje, posve jednostavnog izraza s obiljem vokalnih repeticija na čijim temeljima je izgrađena bogata dinamika i psihodeličan ugođaj koji je pojačan minimalističkim gitarskim i synth linijama, a pjesme odreda sneno plove kroz optimizam života. Od uvodne "Najbolje godine", preko "Snovi su sve" do finiširanja u blago pojačanoj "Sol" sa gitarskom dinamikom i odjavne "Svaki dan" u emotivnom shoegazerskom izdanju, ovo vrlo kratko djelce od 32 minute donosi vedrinu života ispunjenog plemenitim i iskrenim porivima. 'Svaki dan nosi sve'.

Marinada ne umije napraviti loš album.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/09/2010