Namjerno sam ovaj album ostavio za ove vrele ljetne dane premda je na službenoj bandcamp stranici objavljen 29. prosinca 2020., ali se izdavački veže uz tekuću 2021. godinu. Razlog je sasvim jednostavan. Koliko grije svojom toplotom najhumanijeg glazbenog instrumenta - vokalom, toliko još bolje prija u ovim zagasito užarenim i sparnim danima rashlađujući dekorativnošću ove riječke četvorke koja je tek tu i tamo uporabila nekoliko gitarskih staccata odmjerenih laboratorijskom vagom s 3 decimale na kapaljku. Ima tome vrlo dugo, točnije punih 8 godina kada sam im bio gost, rečemo moderator i komentator na emisiji Radio Sljemena koja se uživo emitirala iz Muzeja Suvremene Umjetnosti u Zagrebu www.terapija.net/koncert.asp?ID=16428. Nakon sessiona smo skoknuli na pićence i priupitao sam ih da li možda kojim slučajem namjeravaju napraviti vox-extended kompozicije jer su inače, tu i tamo znali koristiti slične ideje s korištenjem 'nijemih' glasova u svrhu ambijentalnog tapacirunga. Moram priznati da baš i nisu obraćali posebnu pozornost na moje pitanje prozborivši 'a, misliš acapella?'. Može i tako, mada je to nešto drugačije poput klapskog pjevanja bez glazbene pratnje.

Neću o vox-extended tehnici koju je definitivno patentirala sjajna njujorška umjetnica Meredith Monk. Mnogima je bezveznjača što vrišti, stenje, uzdiše, krevelji se, cikta, smije, izigrava klauna i ismijava glazbenu umjetnost. Ne slažem se. Umjetnost mora imati progresiju, bez nje bi ostala na plemenskim obredima kamenog doba. Čovjek je kroz epohe otkrio i izumio svašta, svakojake instrumente da pokaže vještine baratanja zvukom, stvorene su tonske ljestvice, zakoni kompozicije, dešavali su se brojni remonti, nicali su žanrovi i stilovi, a glazba je pokazala i svoju koliko primamljivu, toliko istom mjerom i kontradiktornu stranu nesklada između izvođača i slušatelja. Paradigmi koliko hoćeš. Marinada je ovdje na svega 24 minute ispunila jedan od mojih snova da konačno dobijemo istinski hrvatski vox-extended album, točnije rečeno mini simfoniju u 7 kratkih stavaka gdje se samo s glasovima mantra nekoliko melodijskih lajt-motiva transformirajući ih blagim metamorfozama s popriličnim uporabama kanona u vrlo nježnim i snenim intervalima ponirući u duhovnu percepciju transcedentalne meditacije. I to bez ikakvih psihodelično-avangardnih strasti, eksperimenata i silovanih obligacija. Četiri muška grla utaborila su se u visokim, uglavnom tenor registrima bez ijednog stiha, bez ijedne riječi, bez libreta. Samo melodija uz ponešto spomenutih gitarskih tonova, a na početku uvodne pjesme "Voda života" čuje se i ambijentalni synth odušak u kolopletu nekoliko gitarskih staccata u delayu najavljujući da bi ovo mogao biti dream-pop/ post-rock. Ako ste slušali neki od Brian Enovih albuma iz bogate ambijentalne kolekcije, znate što je posrijedi.



Međutim, nekoliko narednih tema su odreda čisti vox-extended. "Iz vode" je mirna, ali vrlo ritmična Bachovska fuga samo s vokalima (ajde, ima tu i tamo poneki elektronski background, no zanemariv je). Ovdje se mogu fino raspoznati akordi i note u pravilno odmjerenim valovima metamorfoziranih kanona ponirući u lepršavo nježnu suitu, a ona je uz "Mjesečeva" od 5 minuta i najdulja (u ovoj se koriste i ambijentalna gitarska staccata a'la Daniel Lanois). Fine disonante "Snoviđenje" također rasprostire bogatu paletu vokalizacija i efektnih nadogradnji s neodoljivom mirnoćom koja svojom toplinom istovremeno i ugodno hladi stvarajući i dio neugodnijih, košmarnih scena sanjarenja, uobičajenih za R.E.M. fazu prilikom spavanja. "Tren oka" ima i malčice prodorniji ritmički bas-bariton i snažnu minimalističku obrednu mantru s rasprostranjenim zvukovima u dinamički uređenom aranžmanu vidljivo urađenim po klasičnom klišeju benda kao da imitiraju vlastite synthove i elektroniku. "Zvona" također imaju određenu dozu gitarskih staccata u svojstvu pasaža odjeka s nekog udaljenog crkvenog tornja, a vokalno se senzorira kroz fini ambijent deklinacije koja u ovom slučaju nije samo promjena po padežima, već i koordinate u astronomiji, određivanju i orijentiranju u prostoru. Završna "Zvučni" je najkraći komad poput 'nijeme' mise, a tu je utjecaj oratorija "Messiah" George Frideric Handela iz 1741. neosporan, no ta komadina ima 53 stavka u dramatičnom formatu za soprano, alt, tenor i bas vokale sa zborom od najmanje 20-tak akademskih pjevača i pjevačica.

Marinada je sa samo 4 vokala uspjela kompresirati svu čar spomenute tehnike u vrlo mirnom, uobičajeno dostojanstvenom pristupu. Na priloženom video spotu s youtube naći će te "Zemlja iz mašte 2", a to su spojene pjesme "Iz vode" i "Snoviđenja" u izvedbi plesnog ansambla Osnovne škole Vežica za klasični balet i suvremeni ples s odličnom koreografijom Kate Foley, a odatle i potječe omotnica albuma. Izuzetno dojmljivo za propagandu ovog uistinu neočekivanog potpuno artistički oblikovanog izdanja Marinade.

Naslovi: 1.Voda života, 2.Iz vode, 3.Snoviđenje, 4.Mjesečeva, 5.Tren oka, 6.Zvona, 7.Zvučni

Ocjena (1-10): 10 (ovo im je od mene i Terapije već osma DESETKA!)

horvi // 08/07/2021