Nakon nastupa na Žednom Uhu 2010 mnogi su se iznenadili sa ovim bandom kojeg su čuli prvi puta u životu. Reakcije i kritike su odreda sjajne, a ovdje pred nama nalazi se njihov, već deveti album gdje su se nakon pune tri godine ponovno vratili na electro/synth-pop.

Marinada se po prvi puta nakon albuma "Analog Dog" i "Son Of The Sun" iz 2007. ponovno vraća na electro zvuk sa tekstovima na engleskom jeziku. Gotovo da je sve rečeno - electro/synth-pop uz minimalističke tekstove koji su toliko minimalni da ih valjda i mala djeca koja uspiju naučiti nekoliko osnovnih riječi i rečenica na engleskom jeziku mogu razumjeti. Toplina kojom isijava Marinada je nešto što se vrlo rijetko događa ne samo na našem podneblju, već i u širokim svjetskim razmjerima; sav njihov konceptualni dojam (tekstovi, a i glazba) je vrlo iskren, nepodložan subverzijama i praktički je nevin, a govori o onim najbitnijim i najvitalnijim stvarima u životu na posve jednostavan način. Marin Alvir mi je pričao prije dvije godine da se isključivo namjerava posvetiti Marinadi i ostaviti se starog zanata sa Franci Blaškovićem & Gori Ussi Winnetou koji mu je oduzimao mnogo vremena. Rezultati su kreativni i nadahnuti albumi, a izgleda da im je nastup na Žednom Uhu pomogao da se približe i onoj ciljanoj publici.

Na ovome albumu Marinada ne zvuči kao niti jedan electro/synth-pop band, mada se može pronaći elemenata ranih Human League (tko se sjeća The Future, B.E.F. ili Heaven 17), Suicide, a niti Kraftwerk/ Electric Music nisu mimoiđeni kao uvjek dobrodošao element u ovaj sav svijet 'vrućeg post-a'. Naime, Alvir i kompanija su ovdje zakoračili u dobro im znani prostor koji je obilježio jedno doba njihove mladosti i njime su se poslužili kao domaćini na terenu sa igrom koju nikada do sada nisu prikazali što je veliko iznenađenje. Uvodna pjesma "Hot post" je, onako hladno kritičarski rečeno, Kraftwerkovski komad iz vremena kada su radili "Trance Europe Express". Naredna "Number" je psihodelično producirana stvar, plesna je do maksimuma. Uz to, ovo im sjajno stoji poput novog amblema s kojim se mogu gordo ponositi. Ne znam da je itko iz branže akustičara, noisera, hardcoreaša, industrialaca, eksperimentalaca itd., uspio na ovako brz način prilagoditi svoj zvuk u novom smjeru kao što su to napravili Marinada na ovome albumu od zadnjeg, posve akustičnog "Majstor i marinada". Naravno, treba uzeti u obzir da je Marin u posljednjih dvadesetak godina prošao cijeli niz faza sa ranijim bandovima i projektima koji su se isprobali doslovce u skoro svim žanrovima rocka izuzev metala... Devet sjajnih brojeva u trajanju od svega 24 i pol minute govore o majstorstvu ove riječke četvorke da mogu pretvoriti svaki zvuk u njegovani biser kojeg publika otkriva na mahove. Ovdje se služe sa konkretnim pop primjercima, jednostavnim obrascima koji podsjećaju taman na ono razdoblje kada su iz The Human League izašli Martyn Ware i Ian Craig Marsh i osnovali B.E.F., a Phil Oakey je napravio sa novookupljenom ekipom onaj čuveni album "Dare", bezvremenski no.1 electro-popa i new-romantics trenda. Vrlo sličan primjer na "Hot Post" je pjesma "Kitchen dance", osobito zbog bariton vokala i samog pop-kostura koji je fantastičan.

Ovdje se nalaze prekrasne pjesme koje sažimaju cijeli konglomerat pop i rock glazbe unazad posljednjih 50-tak godina, na posve nevin i plesan način da ponekad natjera i poneku suzu na konto iskrenosti. Sjajne pjesme na ovom albumu su "Private live" i "You are right", za što bi BBC dao milione, a hrvatska kultura niti kune. Nije potrebno obazirati se na negodovanja 'usijanih glava' koje će ovdje tražiti dlaku u jajetu, ovo je gotovo savršena electro-pop glazba kojoj ništa ne manjaka. Niti Madonna ne zna napraviti ovako jednostavne pop-pjesme, a nisu ih znali napraviti niti New Order, da ne kažem Joy Division. Rasplesano, hitoidno, sjajno, elektronski poslagano u relevantne okvire. Ovo je, nakon dužeg vremena, fenomenalno!

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 17/05/2010