Marin Alvir i ekipa oko njega definitivno su napravili svoj najbolji album. Grupa koja iza sebe broji već sedamnaest izdanja, ovim osamnaestim su uspjeli pronaći dobitnu kombinaciju između glazbe i stihova, ne mijenjajući autentičnost. Obzirom na ranije radove, ovaj album ima punkersku žestinu zapakiranu u synth pop melodije, čiji aranžmanski potpis mogu smjesti kako u današnje vrijeme, tako i dvadeset godina u budućnost i prošlost. Zanimljivo je što su zadnja tri albuma, koliko god imaju taj Marinadin štih, glazbeno dijametralno suprotni. Za crne tipke i bijele zube, lagana je akustična ploča, čije su pjesme idealne za slušanje u večernjim satima, kao idealna uspavanka za sve koje se bore s nesanicom. Ručni rad je potpuni odmak od akustike. Radi se o elektronsko instrumentalnom radu, gdje je grupa dotad najviše pokazala pomak prema elektronskom zvuku. Ručni rad ima taj elektronski upliv, ali savršeno izbalansiran, gdje grupa pokazuje najveći potencijal. Album je dostupan za besplatni download na bandcamp stranici grupe. Naslovnica albuma je isto odmak od dosadašnjih rješenja grupe, kao da su i s time htjeli reći da imaju album koji jaše svojim smjerom.

"Život", pjesma s kojom započinje putovanje kroz ovaj cd, je tipična pjesma s potpisom Marinade, laganijeg ritma i igranjem s elektronikom. Ono što Marinadu izdvaja od velike većine, a jako se čuje i na ovoj pjesmi, je međuigra koju imaju back vokali, nadopunjavajući minimalistički zvuk grupe i dižući punoću zvuka. Album po rasporedu pjesama funkcionira kao dobro podmazana dizalica, gdje vas grupa pjesmu po pjesmu diže, s vremena na vrijeme ugodno prizemlji, a onda opet ispočetka. "Čista ljubav" je baš ta pjesma, prva malo bržeg ritma i tekstualne igre nabrajanja, koja zavšava s ocjenom pet i čistom ljubavi. Čista ljubav je ono što slušatelj Marinade može osjetiti pri slušanju ovih pjesama, jer iskrenost koju dobijete u Marinovoj vokalnoj interpretaciji nedostižna je mnogim komercijalnim grupama. "Laki dečki, teške cure" je pjesma kojom ovaj album eksplodira do kraja. Jedna od onih pjesama koju bih jednako mogao vidjeti i u opusu Divljanovih Idola ili čak Ian McKayea iz faze Fugazija. Da, pjesma je toliko moćna, da stvarno bježi van standardnih glazbenih okvira. "Misli" smiruje album, na onaj standarni marinadni način. To je pjesma koja tekstualno ne bježi iz onih iskrenih tekstova Marinade, koji dolaze iznutra i pročišćuju ljudsku dušu. Pjesma za one trenutke kad ste ljuti i nervozni i pretvarate se u čudovište koje niste. Pri besplatnom downloadu ovog albuma s njihove bandcamp stranice, dobijete dojam da je album po naslovu pjesmama podijeljen na A i B stranu kao vinilna ploča. "To" s kojom bi završila A strana ploče zove vas na okretanje i iščekivanje daljnih pjesama. Dečki s tom pjesmom kao da lagano razračunavaju s prošlosti i nekim starim pjesmama i sami znajući koliki su pomak napravili ovim albumom.

B stranu albuma otvara otvara "Struja", Sašinim ritmičnim bubnjanjem i strujanjem back vokala. Rijeka ovdje ima i značenje grada i vode tekućice. Pjesmu nosi igra s vokalima kao rijeka koja buja i nosi sve pred sobom. "Sto frizura" je pjesma koja svojim refrenom, gdje jedan osmijeh radi čuda, po minimalizmu refrena poezijom podsjeća na Partibrejkerse. Istu priču ostavlja i "Ljude koje volim", koja cijela odiše jednostavnošću , gdje je s malo rečeno jako puno. U tom minimalizmu je magija Marinade i shvatite da ponekad ne treba komplicirati s tekstovima da se dobije odgovor na mnoga pitanja. Album simboličnim naslovom zatvara pjesma "Život". Pjesma o razbijanju, nestajajanju i bijegu od ovozemaljskog, idealan je završetak ponajboljeg albuma Marinade.

Kad se sjetim njihovog zadnjeg koncerta u klubu Klub, mogu reći da je Marinada jedna od top domaćih grupa. Postavili su postulate svog zvuka i od tog ne odstupaju, već iz godine u godinu samo dižu ljestvicu. Ovaj album samo je učvrstio ta vjerovanja, ali obzirom da grupa voli eksperimentirati sa zvukom, pitanje je u kojem smjeru će njihov zvuk otići za koju godinu. Trenutno su pozicionirani u sam vrh domaćeg elektro popa, a svojim melodioznim strukturama s vremenom bi mogli doprijeti i do širih masa. Štoviše, nije mi jasno kako se već takav korak nije dogodio. Naravno, za to su potrebne puno češće svirke i propaganda po cijeloj državi, ali pitanje je koliko Marinadu to zanima. Ovako uživaju i guštaju u svom spektru boja kakvu im ovaj oblik neopterećenosti nudi. Ali možda je i bolje tako, jer dokle god imamo ovakve skrivene dragulje, treba ih čuvati na sigurnom.

Album mogu usporediti s minimalizmom kakav gaji Darko Rundek u world musicu, ili pop albumima kakve je snimio Vlada Divljan, s Idolima i solo. Marinada može zvučati kao navedeni bendovi, ali opet je svoja. Tako da ove usporedbe i smjernice mogu biti samo za one koji još nisu upoznati s opusom grupe.

Naglasiti ću i da 05/05/2014, imaju koncert u zagrebačkom klubu Močvara, za koji očekujem da neće propustiti svi koji žele vidjeti grupu koja ima jedan od najboljih albuma u tekućoj godini.

Marin, Robi, Saša i Marko, svaka čast!

Naslovi: 1. Život, 2. Čista ljubav, 3. Laki dečki teške cure, 4. Misli, 5. Glas, 6. To, 7. Struja, 8. Sto frizura, 9. Ljude koje volim, 10. Mir, 11. Praznik, 12. Na zemlji

ocjena albuma [1-10]: 10

jura // 03/05/2014