Ovo će biti, ako se ne varam 35. album ovog sjajnog riječkog benda, a imam ih ama baš sve. Kroz karijeru dugu 20 godina imali su štošta u minimalističkim stilizacijama, no nikad nisu bili, barem meni, dosadni jer su se stalno držali alternativnih new-wave načela kombinirajući, ispočetka postavu sa živim bubnjevima koji su kasnije nestali na konto modernizacije što je išla mic po mic od akustike do konceptualnih IDM/ EDM figura s prozračnom pop čistoćom zvuka i izraza. Prije svega, ovaj je obljetnički album po prvi puta istovremeno objavljen kao digitalno, CD i vinilno izdanje, drugo nakon "Na vrućem krovu" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29431 iz 2019. Još samo manjka audio kazeta, ali kome treba, može se presnimiti lijepa ploča na kazetu, zar ne? Onako kako se to nekad davno presnimavalo. Ovdje su dobar dio bogatih retro synth-pop ostavština okrenuli u vlastitu korist - plesne pjesme dovoljno jake da zdrmaju kardiogram i potaknu na razmišljanje. Prvi singl "Idealno" su napenalili kroz uzbudljiv electro/ post-punk kao da se onaj čuveni, prvi ex-Yu synth-pop bend Beograd iz davnih, ranih 80-ih našao na vašim zvučnicima ili slušalicama s otkačenom, zvečećom gitarom Marina Alvira, vođe i glavnog vokaliste Marinade komotno ušavši u jednu vrlo kratku fazu Cabaret Voltaire s Chris Watsonom. To je dovoljno energičan komad da se zakorači u ovaj blagoslovljen album, lišen nekih oporih, pneumatičnih i teških raspoloženja današnje tjeskobe civilizacije i prokleto 'opakih boli' kojih ionako imamo napretek, a opet, nije konformistički pamflet izglancanih pop poštapalica 'sve će biti bolje'. Fabula je manje-više o emotivno-psihološkom stanju suvremenog hrvatskog raspoloženja, porodice, pojedinca, koji puta i gubitnika, ribara, seljaka i težaka, smetlara kojem se rugaju na ulici, šminkerima i hipsterima što gledaju svijet 'svojim očima' i nemojte im soliti pamet jer oni znaju najbolje. Odnosno, ovo je album o današnjem svijetu kakav jeste, dovoljno mušićav za koješta, a opet, na svu sreću, daleko od nekog novog rata s bliskim susjedima i komšijama. Provlačeći sve ove teze i stavove na filter pseudo-analize, dojam jeste da Alvir dovoljno kompetentno s adekvatnom dozom cinizma hladne glave raspreda o subjektima frustracije: živimo u svijetu obilja kada se zaboravilo da je 'naš' svijet, ne tako davno jedva imao štogoderice za svakodnevni ručak, a danas, kako propagiraju neke TV reklame 'nije bitno što jedeš, nego odakle dolazi'. A uh?!. Da ne parafraziram, krumpir iz nekog dućana ili OPG, čiste bio proizvodnje? Riba iz ribarnice ili iz specijalnog uzgoja? Jeftino makedonsko, mađarsko i crnogorsko vino ili skupa talijansko-francuska butelja? Svašta.



S tog aspekta, "Savršena marinada" se doima bezopasno, čak i bezvrijedno u vremenu opće opasnosti sukoba Thompsona i hrvatske politike koja samo čeka da eksplodira u bespredmentne socio-političke demagogije jer je ovo, prije svega zabavan retro synth-pop album pun inteligentnih post-punk, čak i šminkerskih delicija daleko od 'ruže Hrvatske' i "Čavoglavih". Dovoljno je čuti refren druge pjesme "Radim mislim", koja neminovno aludira na bivši ex-Yu sistem 'ne prodajemo ništa dok kupujemo vrijeme', ali naravno u drugom koljenu premda je Marin bio sudionik socijalističke, bivše države i s ničim se ne ograđuje od nje, ali niti se ne dovodi da je ljubitelj iste, kao i milijuni, kasnije razočaranih s današnjim sistemom. Iz pjesme u pjesmu se osjeća gorčina pametnog, normalnog, trezvenog čovjeka, pjesnika i umjetnika koliko je nezadovoljan u vlastitoj domovini, ako baš treba, ponekad čak bolje zbori i od David Byrnea u vremenima onih čuvenih albuma 'brbljivih glava'.



Pa zna se jako dobro na koji lukav, često i višesmisleni način zbore Alvirovi minimalistički tekstovi stalnih ponavljanja što upravo zbog repeticija namjerno poduzimaju sofisticirane i zakukuljene mozgalice kojih niti ovdje ne manjka gotovo u svakoj pjesmi. Kao fol, pričini se jedno kao direktno, a onda nešto sasvim deseto, primjerice 'mislim jedno, radim drugo, sanjam treće, četvrto na peto... šutim šesto, ćutim sedmo, puštam osmo, za u deveto, deseto ja živim' (spomenuta "Radim mislim", a'la Cabaret Voltaire), 'ovdje tu i sad/ ne i da je neee' (zvrkasta, najdulja "Stali na vrijeme" ko' iz prve epohe Denis & Denis, a i D'Boys debija "Ajd' se zezamo", 1983., skoro 6 minuta), 'čini mi se čini/ da su tvoje čini' ("Čini" s prstohvatom velikog hita "She blinded me with science" Thomas Dolbyja), 'čuvam svoje blago/ u kutiji krhkoj/ u njoj praznina/ kao na početku/ kada ničeg bilo nije/ ni zvuka ni svjetla/ samo praznina/ a u njoj je sve' ("Praznina"), 'ponekad je dovoljno i ništa.../ ponekad je prerano za išta/ ponekad je prekrasno za sve' ("Čisto srce") ili posve komična konzumeristička psihodelična ironija "Vikend": 'vikend u akciji ili vikend na akciji.../ u akaciji na aukciji'. Jeste, mnogo toga onako ovlaš, zna proletjeti kroz uho kao da možda slušatelj nije dobro čuo ili mu se pričinilo, a ustvari, sve se dobro čulo, pa dođe onaj uvijek zanimljiv trenutak - ček, ček, ček, zabremzaj i vrati opet, vrati unatrag, što je to Alvir rekao? Singl "Čisto srce" ja bih komotno stavio u kategoriju Talking Heads, otprilike između "Speaking in Tongues" albuma i živog veličanstva art post-punka "Stop Making Sence". U ovih 5 minuta Marinada ima vraški jaku instrumentalnu new-wave kemiju: i basove Tine Weymouth i raznolike klavijature Jerry Harrisona, a i nježnu lucidnost Byrnea uz napeti plesni tempo. Brbljive glave su se pretvorile u elektronski siže. Zadnja "Život san" je lagana elektronska mini simfonija kakvu niti Vincent Clarke nije uspio napraviti na ona dva jedina Yazoo albuma. Clarke nije svirao gitaru ko' Alvir, a niti synth mu nije imao takve relacije premda se pojavio iz prog-rock/ kraut-rock/ punk sfera. U toj igri riječi i kompaktne plesne, žive, analogno odsvirane glazbe s labaratorijskim performansima nalik na Kraftwerk kombiniranih sa Cabaret Voltaire i ranim New Order, elektronskim funk basovima kao da ih je ponekad odsvirao pokojni velikan Mick Karn na svome fretlessu, ponešto i natruha blagog Sheffield industriala (Clock DVA), ovo je majstorski izrađen, moderni post-avangardni electro-wave pop album bez ijedne kreativne ili zvučne mrlje. Takve ploče sam sa zadovoljstvom kupovao prije 4 decenije i slušao ih do besvijesti s prijateljima i djevojkama unatoč tome što su ondašnje usijane glave glazbenih kritičara takvu glazbu smatrale 'pomanjkanjem emocija' s gubitkom rock'n'roll elana u kome se čovjek pretvorio u Kraftwerkovog robota kontaminiranog s Gary Numanom i The Human League, ha-ha-ha! Hvala Bogu, mnogi od njih su umrli, a ovo je 21. stoljeće. Marinada svira i stvara za žive ljude modernu elektronsku, plesnu i vrlo jednostavnu glazbu za široku audijenciju.

Naslovi: 1.Idealno, 2.Radim mislim, 3.Stali na vrijeme, 4.Čini, 5.Praznina, 6.Čisto srce, 7.Vikend, 8.Život san

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 18/12/2025